Biografija i fotografije

AKO VAS ZANIMA NEŠTO VIŠE O ŽIVOTU I RADU AGATE KRISTI
POTRAŽITE TO NA NAŠIM STRANICAMA
OPŠIRNIJA BIOGRAFIJA AGATE KRISTI
– ODLOMCI IZ AUTOBIOGRAFIJE SA PREKO 200 FOTOGRAFIJA –

Agatha Christie, poznata u svetu kao pisac kriminalistickih romana, objavila je preko 80 romana i zbirki kratkih prica. Prevodjena vise od Sekspira, njena dela su prodata u preko milijardu primeraka samo na engleskom jeziku i u jos toliko primeraka na preko 100 jezika na koje su prevedena, tako da sa pravom nosi titulu „Kraljice zlocina“. Jedino su Sekspirova dela i Biblija bili vise prodavani, ali Sekspira je prevazisla po broju jezika na koje je prevedena, tako da se ona brojem svojih dela svakako svrstava u sam vrh svetske knjizevnosti kao najproduktivniji pisac svih vremena. Za 56 godina njene spisateljske aktivnosti napisala je i objavila 66 kriminalistickih romana, vise od 150 kratkih prica koje su objavljene u preko 20 zbirki, na desetine kracih i duzih pozorisnih komada, od kojih je najpoznatija svakako „Misolovka“ koja je samo u Londonu u Ambassadors Theatre, igrana bez prekida vise od 30 godina i bila izvodjena bezmalo 9.000 puta, a do sada u svetu imala vise od 20.000 izvodjenja i traje vise od 50 godina. Nekoliko desetina filmova i TV serija je snimljeno po motivima njenih romana.

Agatha Mary Clarissa Miller Christie Mallowan je rodjena 15. septembra 1890. godine u kuci „Ashfield“ u Barton Road, Torquay, Devon u Engleskoj, kao cerka Fredericka Alvah Millera, Amerikanca i Clarisse Boehmer Miller, Engleskinje, kao najmladje od troje dece – brata Monty i sestre Madge, u patrijahalnoj, uglednoj porodici. Otac joj je umro dok je jos bila dete, u njenoj jedanaestoj godini. Odgajana i vaspitavana pod nadzorom guvernanti i tutora, nikada nije pohadjala skolu, ali je vec u petoj godini citala i pisala. Jos dok je bila dete, razne kreativne igre privlacile su njenu paznju i kao prilicno povucena i stidljiva, tesko je izrazavala svoja osecanja i sa godinama se okretala muzici kao nacinu izrazavanja, a kasnije i pisanju pod budnim nadzorom i uz ohrabrivanje majke. Vec sa dvanaest godina pocinje da pise poeziju i kratke price i da ih na majcin savet salje magazinima. U sesnaestoj godini odlazi na skolovanje u Pariz, na studije klavira i pevanja. Bila je jako posvecena studijama, ali njen strah od scene i javnog pojavljivanja, kao i povucena priroda onemogucili su je da se ozbiljnije posveti tome i napravi karijeru. Posle zavrsenog skolovanja odlazi sa majkom u Egipat (Cairo) i tamo pise svoju prvu kratku pricu. Podrzana od strane majke, kao i Edena Philpottsa, suseda i prijatelja iz Torquaya, nastavlja da se bavi pisanjem.

1912. godine upoznaje, a dve godine kasnije u svojoj 24. godini, udaje se za Archibalda Christie, a samo dva dana po vencanju on napusta Pariz i odlazi na duznost oficira Kraljevskog vazduhoplovnog korpusa, a ona za vreme Prvog svetskog rata radi kao medicinska sestra u Bolnici Crvenog krsta u Torquay, gde stice mnoga korisna znanja i o otrovima, sto ce joj biti korisno kasnije kada bude opisivala zlocine u svojim knjigama. Po zavrsetku rata, 1918. godine, njih dvoje se nastanjuju u Londonu. 1919. godine radja im se cerka Rosalind. Dok je pukovnik Christie bio zauzet ratovanjem, Agatha u roku od godinu dana zavrsava rad na svojoj prvoj knjizi misterija ‘The Mysterious Affair at Styles’ (Misterija u Stajlsu) koja je nekoliko puta odbijana od strane izdavaca dok konacno nije ugledala svetlost dana pet godina kasnije 1920. godine i ubrzo postala pravi hit. Godinu za godinom, Agatha objavljuje jos nekoliko veoma popularnih romana, a vec u prvom objavljenom uvodi Hercule Poirota u svoje romane, koji ce svojim briljantnim umom zapretiti da pomuti slavu sada vec slavne spisateljice i postati glavni lik u tridesetak njenih knjiga koje ce kasnije napisati. Ostace upamceni ona kao najslavnija spisateljica detektivskih romana 20. veka i on kao najslavniji detektiv svih vremena koji se ikada pojavio u nekoj knjizi.

Ali iako je njena karijera pisca isla uzlaznom putanjom, nije njen brak sa Archibaldom. Zaljubivsi se u drugu zenu, mladu Nancy Neele, zatrazio joj je razvod 1926. godine. Potpunu paznju javnosti konacno zaokuplja te iste godine kada se u prodaji nalazi njena knjiga ‘The Murder of Roger Ackroyd’ (Ubistvo Rodzera Akrojda) koja toliko privlaci paznju da je adaptirana i u pozorisnu predstavu „Alibi“. Medjutim, ophrvana bolom zbog smrti majke, kao i neuspehom u privatnom zivotu u braku sa Archibaldom, Agatha tajanstveno nestaje, ostavljajuci celu Englesku u nedoumici oko toga gde je i sta joj se desilo. Pronadjena je jedanaest dana kasnije u malom hotelu na severu Engleske u mestu Harrogate, prijavljena pod imenom Mrs Neele, objasnivsi policiji svoj nestanak gubitkom pamcenja. Medjutim pronadjen je njen slupani auto u blizini tako da je njen nestanak i dan danas ostao misterija. Ovaj dogadjaj je bio i tema filma „Agatha“ koga je 1978. godine rezirao Michael Apted. U glavnim ulogama pojavili su se Vanessa Redgrave i Dastin Hofman. 1928. konacno je okoncan razvod sa Archibaldom Christijem i on se zeni sa Nancy Nelle. umro je 1962. godine.

Posle nekoliko velikih hit romana kao sto su „The Mystery Of The Blue Train“ i „The Seven Dials Mystery“, (Misterija plavog voza i Tajna sedam satova) kao i zbirke kratkih prica,1930. godine u prodaji se pojavljuje njen novi roman ‘Murder at the Vicarage’ (Ubistvo u vikarijatu) kojim u literturu uvodi Miss Jane Marple, njenog drugog velikog detektiva. Te iste godine, 11. septembra ponovo se udaje, ovoga puta za 14 godina mladjeg Maxa Mallowana, mladog arheologa koga je upoznala jos 1927. godine na svom prvom putovanju po Mesopotamiji. Zivot i putovanja sa njim po bliskom istoku, upoznavanje novih krajeva i obicaja inspirisu je da napise svoje velike romane ‘Death on the Nile’ i „Murder In Mesopotamia“. (Smrt na Nilu i Ubistvo u Mesopotamiji) U tih deset godina od 1930. do 1940. godine pise nekoliko svojih najpopularnijih romana koji su je zauvek ucvrstili na mestu „Kraljice zlocina“ To su bili romani: ‘Murder on the Orient Express’ (Ubistvo u Orijent Ekspresu), ‘Ten Little Niggers’ (Deset malih crnaca), ‘Cards On The Table’ (Karte na stolu), ‘ABC Murders’ (ABC ubistva), ‘Why Didn’t Ask Evans?’ (Zasto nisu pitali Evansa?), ‘Three-Act Tragedy’ (Ubistvo u tri cina), kao i preko pedesetak kratkih prica sa cuvenim Belgijancem Hercule Poirotom u glavnoj ulozi… Tih godina pojavljuje se i serija novih prica sa novim detektivima kao sto su: Harley Quin, Mr. Parker Pyne, kao i Tommy and Tuppence Berensford.

1928. godine Agatha prodaje svoju rodnu kucu „Ashfield“ i kupuje imanje „Greenway House“ u Devonu. 1930. godine objavljuje svoj prvi psiholoski romanticni roman „Giant’s Bread“ (Divov hleb) pod pseudonimom Mary Westmacott. Od tada pa do 1956. godine napisala je i pod istim pseudonimom objavila ukupno sest romanticnih romana „Unfinieshed Portait“ (Nedovrseni portret), „Absent In The Spring“ (Odsutan u prolece), „The Rose And The Yew Tree“ (Ruza i tisa), „A Daughter’s Daughter“ (Cerkina cerka) i „The Burden“ (Breme). Posle zajednickih putovanja sa Maxom Mallowanom po egzoticnim krajevima nastaje i njena predivna knjiga „Come, Tell Me How You Live“ kao i „Star Over Betlehem“ zbirka kratkih prica i pesama za decu. Treba napomenuti da je Agatha u svojoj mladosti pisala pesme koje su objavljene u dve zbirke „The Road Of Dreams“ i „Poems“, kao i da je posle velikog iskustva i bogate karijere napisala autobiografiju koja je objavljena posle njene smrti. Za vreme Drugog svetskog rata opet je privremeno razdvojena od svog supruga Maxa koji kao strucnjak odlazi u britansko odeljenje u Kairu dok ona radi u „University College Hospital“ u Londonu. Njena jedina cerka Rosalind se udaje za Huberta de Burgh Pricharda, sa kojim dobija sina Mathewa 1943, a vec sledece godine ostaje udovica. Kasnije se udaje ponovo za Anthony Hicksa.

Interesantno je da je Agatha tih godina, tokom Drugog svetskog rata napisala „Zavesu“ i „Usnulo ubistvo“ kao poslednje slucajeve Herkula Poaroa i Gospodjice Marpl i dala cerki, odnosno Maxu obavezu da rukopise ta dva romana cuvaju na sigurnom. Ta, njena poslednja dva romana, nastala su u periodu njenog najplodnijeg stvaralastva a objavljeni su tek 1975., odnosno 1976. godine, dakle punih 35 godina posle nego sto su napisani. Po zavrsetku rata, u maju 1945. godine Max se vraca iz Egipta i oni se useljavaju u „Greenway House“ u Devonu.

1948. godine odlazi za Irak sa Maxom, praveci mu drustvo u njegovim istrazivanjima i upravo tamo tih godina zapocinje rad na svojoj „Autobiografiji“ koju je pisala do 1965. godine i koja je objavljena godinu dana nakon njene smrti. Pedesete i sezdesete godine dvadesetog veka bice upamcene u njenoj karijeri kao period daljeg uspona detektivskim romanima „Mrs McGinty’s Dead“ (Smrt gospodje Mek Ginti), „Destination Unknown“ (Nepoznato odrediste), „Hickory, Dickory, Dock“ (Tika, taka, tak) , „4.50 From Paddington“ (U 4.50 sa Padingtona), „Oredeal By Innosence“ (Nesreca nevinih), „A Carribean Mystery“ (Karipska misterija), „The Mirror Crack’d Side From Side“ (Napuklo ogledalo), kao i brojnim pozorisnim komadima koji su u godinama posle drugog svetskog rata radjeni po njenim knjigama, kao i filmovima koji su snimani u nameri da malo u tim sumornim godinama privuku paznju javnosti na neke drugacije teme. „Witness for the Prosecution“ (Svedok optuzbe) je na primer bio izabran za najbolju stranu predstavu i godinu dana u sezoni 1954-55 bio neprekidno izvodjen na Brodway. Filmovi „Ubistvo u Orijent ekspresu“ kao i „Smrt na Nilu“ su bili najgledaniji, a film „Svedok optuzbe“ (Witness for the Prosecution) koji je rezirao Billy Wilder bio je nesumnjivo najbolja adaptacija nekog njenog romana svih vremena, sa brojnim tada popularnim glumcima koji su, uz odlican scenario, film svrstali u klasike sedme umetnosti. 1955. godine osniva se kompanija Agatha Christie Ltd. koja i dan danas radi pod vodjstvom njenog unuka Mathewa.

1967. godine Agatha Christie postaje predsednik British Detection Club, a 1971. dodeljena joj je titula „Dame of the British Empire“ – Orden britanskog kraljevstva, inace najvece nacionalno priznanje. Sedamdesetih godina dvadesetog veka, iako je vec duboko zasla u osamdesete godina Agatha nam i dalje poklanja svoje nezaboravne romane: „Elephants Can Remember“ (Slonovi pamte) i „Nemesis“ (Nemezis), a tih godina objavljuju se javnosti i „Curtain: Poirot’s Last Case“ (Zavesa) i „Sleeping Murder“ (Usnulo ubistvo) sa fantasticnom Miss Marple. Ne treba napominjati da su obe knjige, kao i vecina napisanih pre postale i ostale bestseleri. Agatha Christie i njen suprug Max Mallowan ziveli su u „Greenway House“ u Devonshire i pred kraj svog zajednickog zivota sele se u „Winterbrook House“ u Wallingfordu blizu Oxforda. Agatha Christie umrla je 12. Januara 1976. godine u svojoj kuci u Wallingfordu od posledica prehlade. Max Mallowan se posle njene smrti ozenio ponovo starom porodicnom prijateljicom, ali je ubrzo i on umro, samo dve godine posle Agathe. U njenoj zaostavstini su pronadjene brojne kratke price sa pocetka njene spisateljske karijere koje su kasnije objavljivane. Neke od njenih drama, uz dozvolu njenog unuka, Charles Osborne je pre nekoliko godina adaptirao u romane kako bi i one jos vise bile priblizene publici. Tako Agatha Christie, cak i 30 godina nakon svoje smrti pleni istu paznju kao i u vreme svog najplodnijeg stvaranja.

Pogledano 3.419 puta, 1 pregleda danas
Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.
%d bloggers like this: