Komentar knjige – Iskričavi cijanid

r_36_3Citajuci ovaj roman, pronasla sam veliku slicnost sa Agatinom pricom „Zuti irisi“ i sve vreme sam ocekivala da ce i razresenje zlocina u romanu biti slicno kao i u toj prici, i da cu napokon biti u prilici da otkrijem identitet zlocinca (makar i varajuci jer su radnja price i romana gotovo identicne) ali kao i uvek Agata me je „presla“… Da slicnost bude veca, dok je u prici Iris, pokojna zena bogatasa Bartona Rasela koji je priredio zabavu u njenu cast obelezavajuci njene smrti u restoranu u kojem je umrla, u ovom romanu Iris je sestra Rozmeri Barton koja je umrla na isti nacin…

Prica „Zuti irisi“ objavljena je 1939. godine a roman „Iskricavi cijanid“ nekoliko godina kasnije. Ocito je zbog velike sllicnosti da je Agata htela da razradi jednu odlicnu pricu u dajuci joj potpuno drugaciju dimenziju i jos jedno uz gotovo sasvim slucajno otkrivanje nacina na koji je izveden jer je gotovo sve vreme ubistvo delovalo neizvodljivo u drustvu drugih ljudi u neposrednoj blizini i da je upravo to zbunjivalo istrazitelje… No, da ne komplikujem stvari, eto savetujem vam da procitate i ovu pricu (objavljenu u kolekciji „Problem u Polensi“) a zatim i ovaj odlican roman, koji je nedavno ponovo objavljen na nasem podrucju posle vise od 20 godina…

Agata nas kroz nekoliko pojedinacnih prica u prvom delu romana uvodi u likove tako sto sagledavamo „slucaj Rozmeri Barton“ kroz price sestoro, njoj bliskih ljudi koji su bili prisutni na veceri kada je ona umrla, ocito otrovana velikom dozom cijanida u casi sampanjca koji je pila… To su price Iris Marl, njene sestre, Rut Lesing, sekretarice njenog muza, Entonija Brauna, njenog prijatelja, Stefana Faradeja i njegove zene Aleksandre Faradej, porodicnih prijatelja i njenog muza Dzordza Bartona…

Iris Marl se seca njihovog detinjstva, njene uvek vedre i raspolozene sestre i svog zaprepascenja kada ju je jednog dana zatekla svu u suzama kako pise oprostajno pismo… i umrla samo nedelju dana posle… Secala se vremena kada se mlada i lepa Rozmeri, i pored velikog broja mladih udvaraca, udala za dosta starijeg Dzordza Bartona. Ona nije verovala da je Rozmeri ikad bila zaljubljena u njega, ali je sa njim izgledala srecna. Kao male su ostale bez oca, a neposredno iza Rozmerinog vencanja, umrla im je i majka i Iris je otisla da zivi sa svojom sestrom i zetom. Iako su zivele u istoj kuci Iris je retko vidjala svoju sestru koja je bila zaokupljena krojacima, koktelima, bridzom… Rozmeri je nasledila sav novac po testamentu njihovog ujaka Pola, Rozmeri je bila pazena, mazena, obozavana i od strane zaljubljenih udvaraca i od strane svog muza… Zasto bi onda sretna Rozmeri pisala oprostajno pismo i nedugo zatim pocinila samoubistvo kako je utvrdjeno, osim ako to nije bilo samoubistvo vec … ubistvo?

Posle Rozmerine smrti, u kucu dolazi i Irisina tetka Lucila, oceva sestra koja je bila osiromasila zbog finansijskih mahinacija svog sina Viktora Drejka… Zivot je tekao svojim tokom sve dok Iris na tavanu kuce nije pronasla zguzvano pismo u dzepu jedne haljine njene sestre koje je ona ocito pisala svom ljubavniku… Ko je on bio? Da li je to bio Entoni Braun koji je tada puno vremena provodio sa njom, a sada se udvara i Iris… ili je to bio uticajni politicar Stefan Faradej koga su cesto vidjali…? Tek, Rozmerin muz ubrzo zatim dobija anonimno pismo u kojem pise da njegova zena nije pocinila samoubistvo nego je ubijena. On moli Iris za pomoc… On zeli da ona proba da se seti svega cega moze, da razmisli… Ako je tako – njen ubica je neko ko je to vece sedeo za stolom sa njima…

Rut Lesing, sekretarica Dzordza Bartona, potajno zaljubljena u svog sefa, mrzela je Rozmeri Barton… Savrsena, efikasna, pribrana, sposobna… nije podnosila praznoglavu Rozmeri koja je mislila samo na haljine, izlaske i zabavu. Rut je godinama radila za Dzordza, cak i pre njegove zenidbe sa Rozmeri, organizovala je i njihovo vencanje i obavljala mnoge njegove privatne poslove. Jednom recju bila je nezamenljiva. Barton ju je cesto koristio u nekim tzv. prljavim poslovima, kao kada je trebao da placa dugove mladog Viktora Drejka i nije zeleo da bude direktno upleten u to – on je slao Rut. Ona je bila sigurna da je i Dzordzu na neki nacin stalo do nje… Samo da nije Rozmeri on bi se sigurno ozenio njome… Rut Lesing je imala itekako jak razlog da bas ona bude ta koja ce u njenu casu te noci usuti malo cijanida…

Entoni Braun, tajanstveni mladic koji se bavio jos tajanstvenijim poslom. Varalica ili pripadnik neke „tajne sluzbe“. Sta je on bio? Svejedno, dobro se zagrejao za Rozmeri ali ne toliko da bi to mogao nazvati zaljubljenoscu. Zeleo je samo da se dobro provede. No, Rozmeri je uskoro slucajno otkrila njegovo pravo ime i poreklo sto je za njega moglo da bude opasno, ali ona nije bila svesna tezine svog saznanja i cesto se salila sa njim na tu temu sto njemu nije bilo prijatno. Morao je da se pod hitno resi Rozmeri Barton. I on je imao razlog… Ubrzo je upoznao njenu sestru Iris, tako drugaciju od Rozmeri, i mnogo manje lepu ali se u nju zaljubio na prvi pogled zbog njene celokupne pojave koja je odavala stabilan karakter.

Stefan Faradej je imao samo jednu zelju u zivotu – da se uspne na sam vrh drustvene lestvice. Poticao je iz jedne sasvim prosecne porodice ali ju je rano napustio, vredno ucio i radio i vrlo brzo usao u politicke vode. Ali nije imao visoko poreklo da bi se uspeo do politickog vrha. Odlucio je da ga stekne zenidbom. I u tome je uspeo ozenivsi Aleksandru Hajl, najneugledniju od pet kceri lorda Kidermistera. I stigao je na vrh. Bas u momentu kada je pozeleo da ima i ljubavnicu upoznao je Rozmeri Barton. Ali tu je pogresio jer se Rozmeri zaljubila u njega i htela da se razvede od Dzordza Bartona da bi se udala za Stefana, sto njemu nije padalo na pamet. Morao je da se pod hitno resi nasrtljive ljubavnice koja ga je stalno zvala i pisala mu na kucu iako ju je molio da to ne radi, ali nije znao kako… tek eto mi dolazimo i do njegovog motiva koji je imao za njeno ubistvo…

Stefanova zena Aleksandra, mozda ruznjikava i neugledna ali ocito vrlo ostroumna brzo je shvatila i razloge Stefanove zenidbe sa njom ali postala i svesna cinjenice da je njen muz u tajnoj vezi sa Rozmeri Barton. Za razliku od njega, ona je Stefana zaista volela i nije mogla da se pomiri sa cinjenicom da bi mogla da ga izgubi… Bilo bi bolje resiti se nekako Rozmeri… Motiv za ubistvo – cini se sasvim dovoljan…

Cinilo se cudno, ali cak i Rozmerina sestra Iris i muz Dzordz mogli su samo dobiti njenom smrcu. Iris je nasledila njen novac od ujka Pola kao i napokon cinjenicu da je postala „neko“, sad kada nema Iris koja bi uvek bila najpreca i najvaznija u kuci… a Dzordz, pa on je sve vreme znao za njenu tajnu vezu sa Stefanom i priznao je samom sebi da je tek posle Rozmerine smrti postigao mir i da su prestale sve njegove patnje zbog raskalasnog ponasanja njegove zene…

Onda je dobio anonimno pismo i napravio plan. Posle tacno godinu dana na istom mestu pozvace iste ljude, napraviti istu atmosferu i gledati sta ce da se desi… Svako od pozvanih prolazi kroz svoje vidjenje i secanje na tu noc i kroz svakoga od njih Agata nam nagovestava da je bas on ubica…

Medjutim, umesto da razresi zlocin, plan Dzordza Bartona dovodi do jos jedne tragedije. U drustvu sa njima je ovoga puta i pukovnik Rajs. On se kod Agate pojavljuje u nekoliko romana. Prvo pojavljivanje je u romanu „Karte na stolu“ objavljenim 1936. godine gde je opisan kao pomalo tajanstven po pitanju tacnog posla koji se bavi. Po svemu sudeci je pripadnik Tajne sluzbe. Cesto putuje u Afriku. On je crnomanjast, zgodan i jako preplanuo covek pedesetih godina. Ima mnogo izvora informacija. Nije se pojavljivao puno u tom romanu zbog nekih drugih obaveza koje je imao, ali je svojim informacijama koje je prikupio dosta doprineo toku istrage. U ovom romanu „Iskricavi cijanid“ o njemu se kaze: „Race je prevalio sezdesetu, bio je visok uspravan, vojnickoga drzanja, preplanula lica, kratko podsisane metalnosive kose i lukavih tamnih ociju… Race nije bio covjek vezan za kucu; bio je kolonijalni sluzbenik i vecinu zivota proveo je u inozemstvu… Pukovnik Race nije imao dara za ono neobavezno cavrljanje, bio je izvrstan model vrlo tihog covjeka…“ Osim u ova dva romana pojavljuje se jos i u romanima „Covek u smedjem odelu“ i „Smrt na Nilu“.

Kao poznanik iz mladosti Dzordza Bartona i velikog postovanja koje je ovaj imao prema njemu on je prihvatio da bude na Rozmerinoj zabavi pre godinu dana ali je bio sprecen, otkazavsi u poslednjem casu jer nije mogao da doputuje na vreme. Ovoga puta, Dzordz insistira da on dodje upoznajuci ga usput sa svojim sumnjama u pogledu smrti svoje zene i prica mu svoj plan. Oni razmatraju slucaj i Pukovnik Rajs se ne slaze Dzordzovim planom smatrajuci da je opasno to sto zeli da uradi i ne zeli da ima nikakve veze sa tim. Ponovo odbija da ucestvuje na zabavi… i moli Dzordza da odustane. No, ovaj je neumoljiv… Kasnije ce se ispostaviti da je Pukovnik Rajs tamo ipak bio u potaji, posmatrajuci iz susednog separea dogadjanja za njihovim stolom. Iako je bio u neposrednoj blizini on ne samo da nije bio u prilici da spreci zlocin… vec nista sumnjivo nije ni primetio… Ne vidi nacin kako je zlocin mogao da bude izveden…

On kasnije uz pomoc inspektora Betla i glavnog inspektora Kempa pokusava da resi ova dva zlocina shvatajuci da su povezani. Ubica Rozmeri Barton se osetio ugrozenim i ubio je ponovo. Slede razgovori sa gostima Dzordza Bartona koji su te veceri bili prisutni kao i pre godinu dana, zatim i sa gostima susednih stolova, sa poslugom uglednog restorana i svima drugima koji mogu da budu dovedeni u vezu sa ovim zlocinima… Njihovoj istrazi prikljucuje se jos dvoje ljudi koji su direktno upleteni u dogadjanja ali se cini da su iskreni i u recima i u svojim namerama da pomognu, no jedno od njih ce ponovo do kraja romana doci u smrtnu opasnost… Sasvim slucajno dok tri muskarca sede za malim okruglim stolom u kafeu blizu policijske stanice, jedan od njih dobija ideju kako je zlocin mogao biti neprimetno izveden… Otkriva se prava meta ubice… jer je ocito ubijena pogresna osoba. Oni zure ne bi li spasili jos jedan zivot. Odlucivace ponovo sekunde jer se ubica nece ustrucavati da napadne i treci put ne bi li zastitio svoje interese i ispunio svoje bolesne zelje i ambicije…

15.08.2006. Svetlana Andjelic, urednik stranice, Beograd

Pogledano 697 puta, 1 pregleda danas
Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.

Agatha Christie EX-YU Fan Page

Svetlana Anđelić, pokrenula i održava sajt Agate Kristi za Ex-Yu područje od 01. oktobra 2003. godine

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: