Komentar knjige – Leš u biblioteci

r_31_1***
„…Sobarica je usla u biblioteku kao i obicno, i htela da razmakne zavese i… saplela se o les…“ Otkuda pukovnika Bantrija? Da li je on imao kakve veze sa mladom devojkom ili mozda i sa njenom smrcu…? Tek, njegova zena Doli poziva svoju prijateljicu gospodjicu Marpl da zajedno malo pronjuskaju.
***
„…Tek kad je ugledala les, gospodjica Marpl je shvatila sta je njena prijateljica mislila kad je rekla da mrtva devojka izgleda nekako nestvarno… Preko starinske prostirke od medvedjeg krzna lezalo je ispruzeno nesto novo, grubo i melodramaticno… Lepo devojacko telo. Devojka sa divnom plavom kosom, rasutom preko lica, svom u loknama i uvojcima. Njeno vitko telo bilo je odeveno u vecernju haljinu od belog satena s cveticima, i vrlo dekoltovanim ledjima. Lice joj je bilo prilicno nasminkano, ali je sminka neobicno odudarala od lica koje je vec poplavilo, dok se crna boja sa trepavica i obrva razlila po obrazima, a jako nacrvenjene usne izgledale kao neka brazgotina. Pomodreli nokti na prstima bili su izgrizeni do mesa, a vec su modrili i nokti na nogama, koji su provirivali kroz proreze jevtinih srebrnastih sandala. Tako je izgledala jednostavna i lepa devojka, cije je telo stvaralo, istovremeno, i jedini nesklad u biblioteci pukovnika Bantrija……“
***
Da li je Rubi Kini, devojka koja je ubijena posla u vecernji izlazak sa nekim momkom……? Ako je tako, zasto je na sebi imala jevtinu, staru satensku haljinu a u svom ormaru druge, lepse i skuplje? Da li se obukla na brzinu ili je na silu odvedena iz svoje sobe…?
***
Koliko ce ubistvo mlade devojke koja je radila u obliznjem hotelu kao plesacica stetiti ugledu pukovnika Bantrija, jer vec se u mestu prica o njegovom sumnjivom moralu i njegovo ime dovodi u vezu sa njenim ubistvom, njegovi dojucerasnji prijatelji mu okrecu ledja, a on sam upada u depresiju… „…Ma mora da ga je ucenjivala…“, komentarise se… Pukovnik Melcet otvara istragu i odlazi kod najsumnjivije osobe u kraju Bazila Blejka, mladog momka koji se „petlja“ sa filmskim svetom i okuplja cudno drustvo u svojoj kuci, praveci glasne zabave koje su znale da skandalizuju mestane, a za to vreme Doli Bantri ipak misli da se kljuc misterije nalazi u hotelu gde je Rubi Kini radila i sa gospodjicom Marpl odlazi u Hotel „Mazestik“…
***
I dok je pukovnik Melcet prvo razgovarao sa prijateljicom ubijene, Dzosi Tarner, koja ju je i dovela da je radi u tom hotelu i koja je identifikovala njeno telo, dve stare dame su u hotelu pronasle Konveja Dzefersona, starog porodicnog prijatelja porodice Bantri i iznenadile se kada su saznale da se upravo on najvise druzio sa mladom Rubi i da je on bio taj koji je prijavio njen nestanak…
***
Zasto je Konveju Dzefersonu toliko stalo do Rubi Kini? Da li u tome ima necega vise iako su njega svi opisivali kao coveka koji je „uprkos svim nesrecama koje su se na njega srucile imao slabost prema mladim ljudima i voleo njihovo drustvo“…? Kako su na to njegovo druzenje sa Rubi gledali njegov zet Mark Geskel i snaha Adelaida, i zasto je najbolja prijateljica ubijene Rubi, Dzosi, vise izgledala besna i ogorcena zbog njene smrti umesto da bude tuzna i skrhana…?
***
Ko je najsumnjiviji? Od koga krenuti? Ko je poslednji video devojku zivu? Dzordz Berlet je poslednji vidjen da je igrao sa njom… Da li je on, besan sto ona ne uzvraca na njegovo uporno udvaranje, odveo posle plesa u setnju obliznjom sumom i ubio… Ako i jeste, zasto je njeno telo ostavio bas u biblioteci pukovnika Bantrija u njegovoj kuci koja je od hotela udaljena dobrih pola sata voznje… Gde je njegov auto ciji je prijavio vec sutradan, i to prilicno smuseno, i ko je devojka cije je telo posle dva dana nadjeno ugljenisano u njegovom zapaljenom autu u obliznjem kamenolomu…? Zasto je ona ubijena i u kakvoj je vezi sa Rubi Kini? Ponovo se gledaju spiskovi nestalih osoba poslednjih dana…
***
Konvej Dzeferson u pomoc poziva svog prijatelja Henrija Kliteringa, penzionisanog komesara Skotland Jarda… On se iskreno obradovao, ali ne i iznenadio kada je u holu hotela sreo gospodjicu Marpl jer je znao da ona zivi u okolini a bio je i upoznat sa njenim ranijim uspesima u resavanju „seoskih misterija“. Pricajuci o njoj Dzefersonu, rekao mu je:„…Ti znas, Konvej, i mi u policiji sluzimo se ponekad time. Kad se dogodi provala, mi obicno odmah znamo ko je to uradio od citave gomile lupeza. To je to. Mi znamo kakvim se ko provalama bavi i na kakav ih nacin izvodi. A ta gospodjica ima zanimljivu, mada najcesce beznacajnu, seriju poredjenja iz seoskog zivota…“ Gospodin Dzeferson je jos sumnjao: „… Sta bi ona tim nacinom mogla da zna o devojci koja je odrasla u pozorisnoj sredini i verovatno nikad u zivotu nije ni bila u toj njenoj varosici?… Mislim da ona vec ima neku ideju – pomirljivo rece gospodin Klitering…“
***
A gospodjica Marpl koja je sedela i doruckovala sa gospodjom Bantri, zaista je imala ideju i u saradnji sa pukovnikom Mercetom i samim Kliteringom, ubrzo klupko je pocelo da se odmotava. Ko je gde bio u noci ubistva? Ko je imao motiv imao je i alibi… Ko nije imao alibi nije imao ni motiv… Da li je Mark Geskel zaista otisao da pise pisma…? Da li je Adelaida Dzeferson htela da finansijski obezbedi svog sina tako sto ce spreciti svog svekra da se sprijatelji sa mladom devojkom i pokloni joj deo svog bogatstva…? Da li Rubi Kini zaista nije bila u svojoj sobi kada je njen plesni partner Rejmond Star posao po nju? Da li je Dzordz Berlet posao za Rubi do njene sobe posle plesa i pratio je kada je napustila hotel…? Da li je Rubi privucena carima filma posla da se nadje sa ozloglasenim filmadzijom Bazilom Blejkom koga je upoznala nekoliko dana ranije…?
***
Izgledalo je da se obruc steze i spisak sumnjivih svodi na jednu osobu. Posebno, kada je, obzirom da je telo bilo prakticno ugljenisano, utvrdjen identitet druge nastradale devojke u kamenolomu… pukovnik Mercet imao je na umu samo jedno ime… ali ne i gospodjica Marpl…
***
Procitajte u napetom i uzbudljivom finisu, kako je ona uspela da resi ovu zamrsenu pricu i na kraju krajeva da skine sumnju i spasi zivot osobe koja je bila vec osumnjicena i uhapsena pod optuzbom za ubistvo Rubi Kini i druge devojke i da policiju navede na pravi trag… A znate kako je objasnila policiji kako je znala da je jedan od svedoka lagao… Rekla je: „… Moja mala devojka, Dzenet, uvek tako radi. Vrlo ljubazno mi objasni kako je mis izgrizao veci deo kolaca, a cim dodje do vrata, pocne da se smeje…“ Za razliku od vecine ljudi, pa cak i policajaca, ona ne veruje nikad cak ni u ono sto se zovu cinjenice – sve voli sama da proveri, sve voli sama da vidi i iz vidjenog zakljuci… Kao i Herkul Poaro, i ona ima svoje „malo finale“ kada ubicu tera da pocini jos jedan zlocin i tako se definitivno otkrije… I mada to ponekad zna da bude i opasno, ona za to ima opravdanje: „…Tako je lepo biti siguran…“

Napomena: za review knjige korisceno izdanje ISP „Kosmos“ Beograd – Zelena Biblioteka, 1956. godine u prevodu Caslava Damjanovica

03.02.2005. Svetlana Andjelic, urednik stranice, Beograd

Pogledano 860 puta, 1 pregleda danas
Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.

Agatha Christie EX-YU Fan Page

Svetlana Anđelić, pokrenula i održava sajt Agate Kristi za Ex-Yu područje od 01. oktobra 2003. godine

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: