Komentar knjige – Lord Edžver umire

„…S Poaroove tacke gledista, ovaj slucaj bio je njegov neuspeh i samo ga je slucajna opaska jednog prolaznika navela na dobar put…“

Dzejn Vilkinson i Karlota Adams su bile glumice – jedna talentovana i popularna, mada poznatija sa londonskih zabava i kao zena Lorda Edzvera nego po svojim maestralnim ulogama, zena kojoj je u glavi bila samo moda, visesatno ulepsavanje pred ogledalom, koketiranje i saznanje da je jedina, jedinstvena i najbolja…. a druga takodje talentovana, pametna, nacitana, obrazovana, ali tek na pocetku svoje karijere, a i poznata po svojim skecevima, transformacijama i neverovatno uspelim imitacijama…

Poaro i Hejstings odlaze jedne veceri u pozoriste da prisustvuju njenoj predstavi, a posle predstave i na veceru gde zaticu celu glumacku postavu, a izmedju ostalih i Dzejn Vilkinson koja se divila Karlotinim imitacijama sedeci u drustvu mladog glumca, trenutno najpopularnijeg junaka filmskog platna – visokog i zgodnog Brajana Martina.

I dok je Hejstings bio odusevljen sa Dzejn Vilkinson, Poaro je imao svoje misljenje o njoj: „… Ako je ona centar predstave, ako se sve obrce oko nje… da, onda mo`e da odigra svoju ulogu. Sumnjam da moze adekvatno da odigra neku malu ulogu, ili, pak, ono sto se naziva karakternom ulogom. Komad mora da bude napisan o njoj i za nju. Deluje mi kao ona vrsta zena koje su zainteresovane samo za sebe…“

Nedugo nakon te njegove izjave, lepa Dzejn Vilkinson je dosetala do njegovog stola moleci ga da se prihvati njenog „slucaja“ zapocinjuci razgovor cudnim recima: „…Gospodine Poaro, na ovaj ili onaj nacin ja jednostavno moram da se otarasim svog muza!…“. Naime, Poaro bi trebao da porazgovara sa njenim uzasnim suprugom Lordom Edzverom i natera ga da joj da razvod, posto on to odbija… Zato sto ona zarko zeli da se ponovo uda… za prebogatog vojvodu od Mertona…

Nakon par dana Poaro i Hejstings odlaze do Lorda Edzvera gde bivaju prilicno zateceni – Naime, kada je cuo razlog njihovog dolaska, Lord Edzver je bio prilicno iznenadjen rekavsi im da on ne odbija da da razvod svojoj supruzi i da joj je to cak i napismeno rekao poslavsi joj pismo na tu temu pre nekoliko meseci. Jedino joj nece ostaviti ni peni jer je ona njega dobrovoljno napustila i on ne oseca da ima obavezu prema njoj u tom obliku, a i ona se udaje za prilicno bogatog coveka tako da nece biti materijalno neobezbedjena. Iako je razgovor sa njim protekao ugodno, Hejstings se izlazeci iz prostrane biblioteke Lorda Edzvera, okrenuo za sobom i ugledao njegovo lice izobliceno od besa. Vise se nije pitao zasto su dve zene napustile Lorda Edzvera. Bilo je nesto okrutno i djavolsko u njemu.

Na izlasku su sreli njegovu cerku iz prvog braka, mladu damu uplasenih crnih ociju koja im nije delovala bas srecno. Otisli su pravo do Dzejn Vilkinson da joj saopste dobre vesti. Ona se iznenadila dobijenim odgovorom jer to pismo nikada nije ni stiglo do nje. Poaro je zamisljen i ubedjen da tu ima necega, misleci da je najizvesnije da je pismo zataskao neko ko ima interes da se ona ne razvede. Pitanje je samo – ko?

Posle samo nekoliko dana, rano ujutru posetio ih je inspektor Dzap i ulazeci prokomentarisao: „Bas se spremate da doruckujete, vidim. Jos niste nagovorili kokoske da vam nose cetvrtasta jaja, gospodine Poaro?“ – i odmah presao na razlog svog dolaska – Lord Edzver je sinoc ubijen… a njegova zena osumnjicena za njegovo jer je nedvosmisleno utvrdjeno da je kasno uvece dolazila do njega, otisla pravo u biblioteku gde je on bio, nedugo zatim otisla a on je sutradan ujutru nadjen mrtav u svojoj stolici…

Poaro govori Dzapu da tu nesto nije u redu i da taj zlocin tako kako ga on predstavlja „vredja njegovu inteligenciju“ – ona nekoliko puta pred svedocima izjavljuje da ce, ako joj ne da razvod, sesti u taksi, otici tamo i ubiti ga – a onda upravo to i ucini. Po njemu to nema smisla… a uzgred i sve jutarnje novine su objavile vest da je Dzejn Vilkinson bila sinoc na veceri – bar dvanaest prisutnih gostiju ce moci da potvrdi njen alibi…

Slede naizmenicni razgovori sa stanovnicima kuce lorda Edzvera, njegovom sekretaricom, batlerom, cerkom… kao i sa njegovim necakom kapetanom Ronaldom Marsom koji u ovom slucaju nasledjuje titulu i imanje dok nezanemarljivu sumu novca nasledjuje njegova cerka. Lord Edzver uopste nije voleo svog sinovca jer je ovaj bio pustolov i rasipnik… i do pre tri godine ziveo je sa njima u kuci ali je onda zbog neslaganja sa stricem napustio. On je te veceri sa Edzverovom cerkom Dzeraldinom bio u pozoristu i imaju alibi, dok je njegova sekretarica, gospodjica Karol bila u kuci i nesumnjivo tvrdi da je u vreme koje je oznaceno kao vreme kada je Lord Edzver umro – njegova zena, Dzejn Vilkinson bila sa njim u biblioteci. Poaro i Hejstings razgovaraju i naravno slazu se u jednom – Karlota Adams je odlicno imitirala Dzejn Vilkinson i to ne samo imitirala nego oponasala i njeno drzanje i hod… uz nesto sminke i u polumracnom holu lako je mogla prevariti batlera koji nikada licno nije video ledi Edzver ili sekretaricu koja ju je videla iz daljine – ali kako je mislila da ce obmanuti lorda Edzvera – ili je on vec bio mrtav kada je ona dosla – ali zasto je tamo ostala deset minuta i koji razlog bi imala Karlota Adams da ubije lorda Edzvera…?

Izviru brojna pitanja – da li je to bila Karlota? Da li je njen dolazak u kucu za nju bio samo izazov ili opklada da ce uspeti da prevari ukucane dobrom imitacijom? Da li je njen dolazak bio skretanje paznje na Dzejn Vilkinson dok je neko drugi mozda krisom usao u kucu nesto posle nje…? Da li je neko samo iskoristio Karlotu za svoje ciljeve? Jedno je nesumnjivo – svi do jednog – gosti uvazenog ser Montagjua Kornera su potvrdili da je zena lorda Edzvera te veceri sve vreme bila sa njima i da nije napustala sto osim na par minuta da se javi na telefonski poziv. Ser Montagju je hvalio njenu lepotu, talenat i intelekt sto je jako retko bilo naci kod jedne zene zajedno. Poaro je sada potpuno zbunjen.

Isto tako, on je uplasen za zivot mlade Karlote – ako ju je neko iskoristio u celoj prici – ona ce danas saznati iz novina za smrt lorda Edzvera i nesumnjivo ce povezati sinocnje dogadjaje. Nekome nece biti u interesu da ona isprica svoju verziju. Poaro i Hejstings odlaze u zurbi do Karlote Adams ali stizu prekasno – ona je umrla u snu uzevsi preveliku dozu pilula za spavanje. Poaro pokusava od njene sluzavke da sazna sto vise detalja i nekoliko njih mu privlaci paznju – u njenoj torbici je pronasao par naocara koji ocito nije njoj pripadao, malu kutijicu sa izgraviranom posvetom i tragovima veronala – takodje se ne bi reklo da je Karlota bila sklona drogama, a tu je i pismo – sinoc je pre izlaska napisala pismo sestri. Muci ga osecaj da se ona nije sama ubila i zaklinje se da ce pronaci ubicu. Govori Hejstingsu: „Barem mi jedna stvar ne muci glavu. Nisam mogao da je spasem. Kad sam cuo za smrt lorda Edzvera, vec je bila mrtva.“

Poaro i Hejstings odlaze do Dzejn Vilkinson koja se ponasa blago receno – cudno. Iako su njeni odnosi sa pokojnim muzem bili zategnuti – ona ne pokazuje ni trunku zaljenja, cak ni prirodno interesovanje – ko bi mogao biti ubica – sve sto vidi je cinjenica da je slobodna i da sada moze da se uda za vojvodu… Uzivala je pred ogledalom isprobavajuci crninu i menjajuci sesire jedan za drugim…

Slede razgovori sa lordovom cerkom Dzeraldinom koja nije mnogo marila za oca, cak se moze reci da ga je mrzela… dok se novi lord Edzver, njen rodjak Ronald Mars osornog i provokativnog ponasanja razmetao svojim alibijem i uvazenim prijateljima sa kojima je delio lozu u pozoristu i koji ce potrditi njegovo prisustvo, a i sama Dzeraldina je bila sa njim. Tako oni daju alibi jedno drugom a tu su i njegovi prijatelji…

Poaro i Hejstings odlaze na veceru i nakon napornog dana pokusavaju da srede utiske i stave sve na svoje mesto. Sledi interesantan razgovor izmedju njih dvojice iz koga vidimo dosta o njihovom odnosu kao i Poaroovo misljenje o njegovom prijatelju:
„Dok smo srkutali kafu, Poaro mi se nasmesio srdacno.
– Dobri moj prijatelju – rekao je – oslanjam se na vas vise nego sto znate… Vi mozda ne razumete bas uvek koliko je tako – ali vi cesto pokazete put…“
– Stvarno, Poaro – promucao sam – Veoma mi je drago, pretpostavljam da sam puno naucio od vas na ovaj ili onaj nacin…
On odmahnu glavom – Mais non, ce n’est pas ca. Nista niste naucili…
– Tako je kako treba da bude. Nijedno ljudsko bice ne bi trebalo da uci od drugoga. Svaka individua trebalo bi da razvija sopstvene moci do krajnje granice, a ne da pokusava da oponasa one nekog drugog. Ne zelim da budete drugi i inferiorni Poaro. Zelim da budete najvisi Hejstings. U vama, Hejstingse, nalazim skoro savrseno olicenje normalnog uma… Vi ste lepo i savrseno uravnotezeni. U vama je oliceno dusevno zdravlje. Da li shvatate sta to meni znaci? Kada zlocinac posegne za zlocinom, njegov prvi napor jeste da prevari. U njegovoj glavi je normalnog coveka. Verovatno ne postoji takva stvar – to je matematicka apstrakcija. Ali vi dolazite onoliko blizu shvatanja koliko je to moguce. Ima trenutaka kada imate nastupe briljantnosti, kada se izdizete iznad proseka, trenutke (nadam se da cete mi oprostiti) kada se spustite do cudnih dubina gluposti, ali, sve u svemu, vi ste neverovatno normalni. Eh, bien, kako mi ovo koristi? Jednostavno ovako. Kao u ogledalu ja u vasem umu vidim odraz bas onoga sto zlocinac zeli da verujem. To je strasno korisno i sugestivno… Vi imate uvid u um zlocinca, koji meni nedostaje. To je veliki dar…“

Paoro postavlja sebi i Hejstingsu nekoliko pitanja i kaze da kad bude znao odgovore na njih da ce znati i ko je ubio lorda Edzvera… Zasto se lord Edzver predomislio po pitanju razvoda? Da li je mozda on zeleo da se ponovo ozeni? Sta se dogodilo sa pismom koje je poslao svojoj zeni kojim joj odobrava razvod? U cijem je interesu bilo da lord Edzver i njegova zena nastave da budu vezani? Zasto bi Dzejn Vilkinson htela da ubije svog muza ako je saznala da je on vec pristajao na razvod? Kakvo je bilo znacenje izraza lordovog lica kada je Hejstings pogledao nazad napustajuci bibliteku? Sta su naocare trazile u tasni Karlote Adams? I na kraju – zasto je neko telefonirao da sazna da li je Dzejn Vilkinson u Cizviku – na drugom kraju grada i ko je to bio?

Iako je inspektor Dzap jos od samog pocetka imao gotov slucaj: ubistvo, svedoke i ubicu koji se razmetao onim sto ce uciniti – Lorda Edzvera je ubila njegova zena… ipak je kasnije saslusavsi Poaroova istrazivanja i u svetlu novih cinjenica, tj. samoubistva Karlote Adams promenio svoju teoriju – sada je po njegovom misljenju Karlota Adams otisla u kucu prerusena u Dzejn Vilkinson sa namerom da uceni lorda Edzvera i tokom rasprave sa njim ubila ga – dosla je kuci, slomila se i uzela veliku dozu veronala… Poaro nije zadovoljan… Nesto tu nije u redu… Cak mu se po glavi mota ideja da mozda motiv za nije imao nikakve veze sa lordom Edzverom i da je neko ko mrzi Dzejn Vilkinson hteo da joj namesti da bude obesena zbog ubistva muza… Mozda neko iz njenog perioda dok je boravila u Americi… On odlazi i do vojvode od Mertona u pokusaju da sazna hoce li se on zaista vencati sa Dzejn Vilkinson ili su to tek njene puste zelje i planovi… Iako se nalazio sa suprotne strane stola on je uspeo da iskoristi svoju sposobnost citanja rukopisa unazad i saznao sadrzaj pisma koje je vojvoda upravo pisao… Smejuljeci se izasao je iz njegovog zamka vrlo raspolozen…

Poaro ce naravno naci odgovore na sva ova pitanja i sklopiti kockice ovog cudnog zlocina. Naravno, mnogi albiji ce do kraja romana pasti u vodu, otkrice se jos nekoliko sitnijih prevara… Poaro za pocetak ima „idejicu“ a ako se ona pokaze kao ispravna – onda ce i znati. Sve je blizi resavanju misterije… Od Karlotine sestre dobija original pisma koje joj je sestra napisala neposredno pre nego ce izaci iz svog stana da odigra svoju poslednju ulogu…

Procitavsi pismo koje je Karlota pisala sestri namece se samo jedan zakljucak i samo jedno ime, ali Poaro nije zadovoljan. Cak deluje zalosno…
Dzap mu govori: „Izgledate veoma utuceni zbog toga, gospodine Poaro. Istina je da vi volite da stvari budu teske. Evo vase sopstvene teorije dokazane i cak vas ni to ne zadovoljava…“ Poaro se poverava Hejstingsu: „…Veoma sam nesrecan, Hjestingse. Ovo izgleda kao prost zadatak i otvoren. Ali nesto nije u redu. Negde, Hejstingse, postoji cinjenica koja nam bezi. Sve se uklapa, onako je kako sam mislio, a ipak, prijatelju moj, nesto nije u redu…“

Dzap, Hejstings i Poaro odlaze do glavnog osumnjicenog i slusajuci njegovu pricu svi su sumnjicavi osim Poaroa koji je samo kratko rekao: „Ja vam verujem“ i izmarsirao iz kuce. Dzap i Hejstings komentarisu njegovo ponasanje: „Oduvek je bio ono sto nazivam jedinstvenim – rece Dzap – Imao je sopstveni jedinstveni ugao gledanja na stvari – i to veoma cudan. On je neka vrsta genija, to priznajem. Ali, uvek kazu da su geniji veoma blizu granicne linije i svakog casa mogu da skliznu preko. Oduvek je voleo da stvari budu teske. Jasan slucaj nikada nije bio dovoljno dobar za njega. Ne, mora da bude vijugav. On je pobegao od stvarnog zivota. On svoju igru. Kao kada neka starica igra pasijans. Ako se ne otvori, ona vara. Pa, s njim je obrnuta stvar. Ako se otvori suvise lako, on vara da bi je ucinio tezom! Tako ja gledam na to…“

Poaro je nadomak resenja misterije ali ipak ne stize da spreci i trece ubistvo. Zrtva je primetila nesto naizgled nebitno ali je ipak htela da to svoje otkrice podeli sa Poaroom. Otisla je do njega ali ga nije nasla kod kuce. Poaro je zove telefonom i tek sto je ona pomenula da je rec o Parizu… veza se prekinula… Kada je Poaro sa Hejstingsom otisao u njen stan bilo je kasno. Poaro ne prestaje da krivi sebe. Jedini trag im je rec Pariz… Poaro tera Hejstingsa da se seti svake reci na jucerasnjem rucku na kome je sedeo pored zrtve… Da li je iko pomenuo rec Pariz i u kom kontekstu… A onda konacno shvata… I dok Hejstings prica o sujeverju trinaest osoba za stolom i o tome ko je prvi ustao od stola… Poaro ponovo uzima u ruke pismo koje je Karlota pisala svojoj sestri, obrce ga, okrece, sastavlja i rastavlja stranice i konacno potvrdjuje svoje misljenje… Fali mu samo jos jedan detalj – naocare u tasni Karlote Adams…

Vracamo se sada na pocetak i na prvu recenicu ovog pisanija: „…S Poaroove tacke gledista, ovaj slucaj bio je njegov neuspeh i samo ga je slucajna opaska jednog prolaznika navela na dobar put…“ Jedno ime koje je cuo razresice misteriju naocara i Poaro sada konacno zna!!!

Kao i obicno on svoje malo-veliko finale i govori okupljenima: „Saslusajte me i znacete sve. Vidite, bicu skroman. Pokazacu vam svaki korak puta – otkricu vam kako sam prevaren, kako sam ispoljio veliku glupost, kako je bio potreban razgovor mog prijatelja Hejstingsa i slucajna primedba potpunog stranca da mi me stavili na pravi trag…“

Evo nam ga opet jedno od klasicnih dela Agate Kristi gde se kao motiv nalazi novac, gde je zlocin izvrsen uz pomoc zamene identiteta i gde je zlocinca vodila pohlepa i gde se jos jednom pokazalo da je Poaro bio u pravu – zlocinac je previse bio siguran u sebe, imao previse dobro misljenje o sebi i generalno gledano nije ni bio svestan da je uradio nesto pogresno – cak mozemo reci i da se ponasao kao da nista nije uradio… niti je osecao grizu savesti cak ni kada je otkriven… Vrlo je interesantno pismo koje je Poaro dobio od trostrukog ubice posle pogubljenja, ali ga ovde necu prenositi, cak ni jednu jedinu recenicu… mozda tek deo recenice u kome se kaze: „…niste mi izgledali pametno…“ To je bilo poslednje sto biste smeli reci Herkulu Poarou. To je bila velika greska.

Piše: Svetlana Andjelic, urednik stranice, Beograd

Pogledano 1.250 puta, 1 pregleda danas

Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.

Agatha Christie EX-YU Fan Page

Svetlana Anđelić, pokrenula i održava sajt Agate Kristi za Ex-Yu područje od 01. oktobra 2003. godine

Jedan komentar na “Komentar knjige – Lord Edžver umire

  1. Kao i druge knjige i ovu mogu iznova da citam svake godine ponovo i svaki put mi je jednako zanimljiva. Mislim da je u tome njena velicina uspeha. Jednostavno citanjem ne moze da dosadi. Pozdrav.

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: