Komentar knjige – Pet prasića

r_32_5Ovo je jedan od romana Agate Kristi koji mozemo svrstati u klasike kada je ona u pitanju. Tu se u pravom smislu reci moze videti njeno, ne samo umece kada je smisljanje zapleta u piatnju, vec i umece koje mozemo zaista nazvati umecem velikog pisca. Saslusati pet prica, potpuno razlicitog stila, koje manje ili vise optuzuju istu osobu, uz odredjene prisutne nijanse u smislu da li neko opravdava njen postupak ili ne… i na kraju ipak izvesti sve dokaze da upravo ta osoba nije kriva – to zaista predstavlja umece…

Veliki uspeh je postigao naravno i resivsi slucaj koji se odigrao pre sesnaest godina. Mogao je da se osloni samo na price pet glavnih aktera ove drame, na njihovo (krhko) secanje o necemu sto jeste ostavilo traga u njihovim zivotima, ali sto se ipak desilo dosta davno, da bi moglo biti pouzdano… Herkul Poaro, odnosno, naravno, Agata Kristi, opet dolazi do onih nijansi u pricama koje ce doprineti otkrivanju istine.

I nama je evidentno vec na samom pocetku romana da Karolajn Krejl nije ubila svog muza. Mada je Agata mogla da ucini neuobicajenim i da Poaro ipak dodje do saznanja da jeste i da je ceo slucaj donekle vodio bespotrebno, odnosno samo radi toga sto ga je to zamolila njena cerka. Kada je napunila 21 godinu, cerka Karolajn i Amijasa Krejla saznala je istinu o svom poreklu. Njena majka je navodno ubila njenog oca, sudjeno joj je, osudjena je na dozivotnu robiju i umrla posle godinu dana provedenih u zatvoru. Pred smrt napisala je cerki pismo u kome porice krivicu. Mala, a sada velika, Karolajn Krejl mora da zna sta je prava istina. Zato je angazovala Herkula Poaroa. Kada ga je ugledala – bila je razocarana, misleci da je mnogo mladji. On je umiruje: „Covek ne koristi, znate, samo misice. Nije potrebno da se savijam i merim otiske stopala i skupljam opuske od cigareta i ispitujem savijene travke. Dovoljno mi je da se naslonim u svojoj stolici i razmisljam. Ovo – potapsao se po svojoj jajolikoj glavi – ovo funkcionise!…“

Iako je devojka bila ubedjena u nevinost svoje majke, Poaro je osecao kao svoju duznost da je upozori da on ne prihvata njenu uverenost u nevinost njene majke i ako on bude otkrio da istina govori drugacije ona ce morati da je prihvati. A Poaro prihvata slucaj, svestan da je sve sto ce od sada imati nesto malo uvida u arhiv policije, u stare novinske isecke i secanja ljudi koji su radii na tom slucaju pre sesnaest godina ili bili direktni ucesnici i svedoci. Poaro najpre odlazi do tadasnjeg branioca Karolajn Krejl, zatim javnog tuzioca, obilazi bivseg nacelnika policije koji je vodio slucaj i od svih njih saznaje dosta toga da moze da sagleda opstu sliku o ovom slucaju.

Amijas Krejl je bio slikar, a uz to i veliki zenskaros. Kada je otrovan, bio je u vezi sa mladom Elsom Grir i pretpostavka je bila da je to bio dovoljan motiv njegovoj zeni da ga ubije, posto su postojale izjave svedoka da je nameravao da je napusti i ode sa mladom i zanosnom devojkom. Price su takodje govorile i o tome da je njemu „neverstvo“ bilo drugo zanimanje, da nije mogao ni umeo da se odupre zenskim carima. Medjutim, svima se cinilo da je sa Elsom drugacije i ozbiljnije. Karolajn Krejl je imala motiv, imala je i priliku kada je muzu odnela flasu hladnog piva da se osvezi. U casi iz koje je pio nadjeni su tragovi otrova, a flasica sa otrovom je nadjena medju stvarima njegove zene, ona je zatecena kako u panici brise tragove prstiju sa pivske flase kada je njen muz pronadjen mrtav, ona je imala i priliku da ukrade otrov iz laboratorije njihovog suseda Meredita Blejka… A postojala je i njena pretnja, doduse izrecena u afektu – da ce ga ubiti ako se ne resi devojke… i sve to pred svedocima… Jednom recju – sve je govorilo u prilog tome da je upravo ona ubila svog muza. A ona se na sudu uopste nije branila. Odbrana se bazirala na tome da je Amijas Krejl sam uzeo otrov sto je bilo nespojivo sa njegovom licnoscu.

Ko su bili ostali akteri ove drame? Ako izuzmemo njihovu cerku, tada petogodisnju devojcicu, tu su bili Andjela Voren, Karolajnina mladja polusestra koju je ova jos u detinjstvu obelezila za ceo zivot bacivsi pritiskivac za hartiju na nju, unakazivsi joj lice pri cemu je dete i oslepelo na jedno oko. Vodjena grizom savesti, posle smrti roditelja, primila ju je kod sebe i nastavila da se brine o njoj sa predanoscu, pokusavajuci da joj sto vise olaksa zivot i sacuva je od svega sto je moglo da je zadesi. Kada je uhapsena uredila je da se devojcica posalje na skolovanje u inostranstvo. Tu su bili braca Filip i Meredit Blejk koji su odrasli sa Emijasom i Karolajn, obojica pomalo zaljubljeni u nju, stalno su prigovarali Emijasu zbog nacina zivota koji vodi i zbog toga sto povredjuje Karolajn. Filip Blejk je bio najbolji Emijasov prijatelj koji nikada nije oprostio Kerolajn sto ga je ubila. Bio je duboko uveren u njenu krivicu. Bila je tu i Andjelina guvernanta Sesili Vilijams koja je obozavala Karolajn i divila joj se zbog nacina na koji dostojanstveno trpi ponasanje svog nevernog muza i prisustvo druge zene u kuci… I bila je naravno ta druga zena, mlada i lepa Elsa Grir koja je imala samo jedan cilj – lagodan zivot. U tome je uspela. U medjuvremenu se udavala nekoliko puta i iz svakog braka izlazila sve bogatila. Trenutno je bila Ledi Ditisam.

U jednom su se svi slagali, Emijas i Karolajn su se voleli bez obzira na njihove svadje i njegova neverstva. On je jedino ispred svega stavljao svoje slikanje i nijedna zrtva nije bila prevelika ako je u pitanju bila dobra slika, onakva kakvu zeli da dobije. Iako nije slikao portrete, Elsa Grir je bila toliko napadna da ga ubedi da je slika da ni ona nije prezala ni od cega da bi uspela u svom naumu. Ubrzo je i sam Amijas imao osecaj da slikajuci Elzu, mladu i punu zivota, zapravo slika svoje zivotno delo. Nista mu drugo nije bilo vazno. Dok ne zavrsi svoju sliku – za njega je postojala samo Elza. Ovoga puta je Elza zaista bila jedna od zena sa kojima je bilo drugacije.

Posle razgovora sa zvanicnicima koji su vodili ovu istragu, Poaro shvata da je doslo vreme da poseti petoro ljudi koji su takoreci bili svedoci zlocina. Bivsi nacelnik Hejl mu govori da je lud sto se u to upusta jer ce se njihove price prilicno razlikovati. Posle svih tih godina niko od njih se nece secati istih detalja… Paoro mu odgovara: „…To je ono na sta najvise racunam. To ce mi pokazati pravi put…“ To je nama vec dobro poznati nacin na koji Poaro dolazi do istine – slusajuci lazi. Ovoga puta to nece biti lazi vec pet istina… s tim, da ako znamo da Karolajn Krejl nije ubila svog muza, to je ucinio neko od ovih petoro ljudi i jedan od njih ce lagati, ali ce se zaista svako od njih secati necega drugog… Poaro i racuna sa tim da ce uspeti da uhvati tu tananu nit koja ce deliti istinu od lazi…

Sledi njegov razgovor sa tih petoro ljudi. Dovoljno ih je upoznao do tada da bi znao kako da im pridje. Kod Filipa Blejka igrao je na kartu njegove privrzenosti prijatelji Emijasu, kod njegovog brata Meredita na njegovu evidentnu koju je osecao kod Karolajn, kod Andjele na mrznju koju je osecala prema Emijasu zbog toga sto je varao njenu sestru a nje hteo da se resi poslavsi je u internat, kod guvernante opet na neznu zensku privrzenost zbog patnji koje je osecala Karolajn u takvim nesredjenim porodicnim okolnostima i na kraju kod Ledi Ditisam, odnosno nase male Elze Grir, racunao je na cvrst karakter i ljubav prema Emijasu i mrznju prema Karolajn… Sve u svemu Poaro je dobro naoruzan krenuo da trazi istinu…

Prisustvujemo pripovedanju jedne iste price na pet nacina. I dok jedan prica s ljubavlju, drugi sa zestinom, neko sa smirenoscu, a neko sa gorcinom, Poaro ulazi ne samo u karaktere svih tih ljudi, nego zaista i oseca kao da je na mestu na kome se zlocin i desio pre sesnaest godina. Nisu mu se svi obradovali, a posebno ne cinjenici da pred njima ozivljava davno zavrsenu pricu koju su svi oni zeleli da zaborave. Usput naravno i saznaje mnoge druge detalje koji nisu bili pomenuti tokom istrage ali svako od njih, osim njene polusestre, Andjele Voren, tvrdi jedno isto – Karolajn Krejl je ubila svog muza iz ljubomore. Neko je opravdavao njen cin, neko nije, ali sve su se price svodile na isto…

Poaro ne bi bio to sto jeste kad ne bi primetio neke nesaglasnosti u njihovim izjavama… Kao i obicno resava da ih na kraju sve okupi upravo na mestu zlocina. Posle sesnaest godina svi se vracaju u tu kucu, u vrt i mali paviljon u kome je Emijas slikao i gde se desilo ubistvo. Suocava ih jedne sa drugima i sa njihovim pricama. On cita pismo koje je Karolajn ostavila svojoj cerki, ali i drugo koje je dobila njena polusestra Andjela… On uocava razliku i optuzuje jednoga medju njima za smisljeno koje je bez imalo osecaja stavljeno u krivicu drugome. Tako da prakticno dolazimo do toga da je jedna osoba bila kriva za smrt dvoje ljudi… ali ko je od njih mrzeo i Emijasa Krejla i a Karolajn Krejn… toliko da precuti zlocin i pusti drugoga da bude osudjen… Cinilo se nemoguce…

Elza bi mozda ubila Karolajn ali je obozavala Emijasa… Da li je on slucajno popio otrovano pivo koje je bio namenjeno Karolajn…? Filip Blejk je obozavao svog prijatelja, ali je bio i berzanski posrednik… bez mnogo svojih sredstava… Da li se posluzio prijateljevim novcem, spekulisao na berzi, izgubio i to video kao jedini nacin da se spasi afere i zatvora… Poarou se i cinio kao bezobziran i brutalan covek… Da li je Meredit ubio Amijasa zbog toga sto je isuvise voleo Karolajn da bi gledao kako pati… a onda precutao zlocin pustivsi nju da ispasta mozda i zbog toga sto je jednom davno odbila njega i izabrala drugog…? Da li se odana guvernanta uplasila da ce izgubiti posao ako Andjelu posalju u internat kako se pricalo pa je resila da udruzi svoju mrznju prema njemu i nevernim muskarcima uopste sa svojim interesima… mada je volela Karolajn… ipak je mogla da precuti, jer ako se borila za svoju sluzbu, borila bi se i za svoj zivot… Mozda je i mlada Andjela Voren toliko mrzela Emijasa da nije mogla da se kontrolise videvsi u tome jedini nacin da ga se resi a da ujedno precuti zlocin osvetivsi se tako i svojoj polusestri za to sto ju je obelezila za ceo zivot…?

Poaro je sagledavsi sve njihove price, odlucio da svakome od njih postavi jos samo po jedno pitanje. Filipa Blejka je pitao o onoj noci kada je Karolajn Krejl vidjena kako izlazi iz njegove sobe, Meredita Blejka je pitao kojim redom su njegovi gosti napustili njegovu laboratoriju, Elzu je pitao da li tacno da ju je Meredit Blej zaprosio po zavrsenom sudjenju, guvernantu je pitao cime je tacno Karolaj Krejl udarila svoju polusestru kao bebu… a dok je isao ka stanu Andjele Voren – shvatio je da nju ne zeli da pita vise nista… osim mozda koju knjigu je citala u vreme kada se desila tragedija… On je znao koju knjigu je citala. Trebala mu je samo potvrda… On je znao sve… Zacudjenoj Andjeli odgovara: „Hocu da vam dokazem, gospodjice, da cak i beznacajne sitnice otkrivam kao neki madjionicar. Znam mnoge stvari koje mi niko nikad nije rekao…“

Kao sto znamo Poaro nikada nije bio osoba koja se povodila za tudjim misljenjem, vec je zeleo da oformi svoje. Njegova duznost u ovom slucaju nije bila da prihvati tudja gledista vec da sve sam ispita i da se uveri da se cinjenice slazu sa iznetim tvrdjenjima i u situaciji dok on objasnjava prisutnima kako se desio zlocin… jedna od pet osoba koja je bila optuzena uzviknula je da to nije tacno i da bi samo budala u to mogla da poveruje… Smireni Poaro joj odgovara: „Ja nisam budala, a sem toga, to i ne mislim. U stvari veoma dobro znam ko je ubio Emijasa Krejla…“ Ko je ubio Emijasa Krejla saznacete i vi ako do kraja procitate ovaj uzbudljiv i napet na svakoj svojoj stranici…

Piše: 08.02.2007. Svetlana Andjelic, urednik stranice, Beograd

Pogledano 460 puta, 1 pregleda danas
Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.

Agatha Christie EX-YU Fan Page

Svetlana Anđelić, pokrenula i održava sajt Agate Kristi za Ex-Yu područje od 01. oktobra 2003. godine

2 komentara na “Komentar knjige – Pet prasića

  1. Ovo je jedna od knjiga Agate Kristi koje su na neki nacin veoma tuzne. Jedna devojka koja je zbog jedne zene ostala i bez majke i bez oca. Ali se ipak na kraju saznaje ko je ubica samo uz pomoc Herkul Poara malog belgijskog detektiva. Mislim da je ova knjiga zanimljiva kao i film. Prvo sam procitala knjigu a zatim sam gledala film.

  2. 1. Imam utisak da je naslov našeg prevoda – Pet svedoka, dosta bolji, ozbiljniji za ovaj sjajan roman od onog koji je izabrala sama Agata Kristi.
    2. Ovo je njeno delo sa najsnažnijim melodramskim elementima, na kojem bi joj pozavideo i Tenesi Vilijams. Verovatno je ovo i njen najbolji književni tekst uopšte, zajedno s dramom „Svedok tužilaštva“.
    3. Rasplet je jednostavan i sa gledišta detektivske proze – skoro savršen.
    4. Ali ono što me najviše podstiče da razmišljam o ovoj knjizi nije ni detektivsko umeće izvanrednog Herkula Poaroa, ni ljubavna drama, nego jedna istinita životna činjenica: da je pet osoba bliskih pokojnici, posle 16 godina od njene smrti, zadržalo tako različitu sliku o njoj. U romanu „Posle sahrane“, Agata Kristi kaže da je čovek samo odraz onoga što se vidi u ogledalu. U pitanju nije samo obrnut izgled u fizičkom smislu, već i njen stav o relativnosti pogleda na jednu ličnost. Čovek je na kraju samo ono što drugi kažu o njemu, što o njemu misle i osećaju, ma koliko takvi sudovi bili relativni i različiti. U očima svakog drugog čoveka, mi se pojavljujemo kao drugačija osoba. Tako ova istraga postaje nešto više od ponovnog ispitivanja zločina i revizije starog sudskog postupka.

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: