Komentar knjige – Šifra Nemesis

r_62_5 je u ovom romanu gospodjici Marpl, sada vec u godinama i pomalo senilnoj, namenila kao slucaj resavanje misterije o kojoj ne zna apsolutno nista, cak ni da li zlocin uopste i postoji. Tako nesto mogla je samo ona da zamisli i da pricu izvede tako da je nasa stara gospodjica zaista i resi.

Naime, Dzejn Marpl bila je suocena sa hirom svog starog prijatelja, gospodina Rafijela, koji joj posle svoje smrti u nasledstvo ostavlja pozamasnu svotu novca ali ima i jedan zahtev – od nje trazi da istrazi jedan zlocin, ali joj ne govori nista vise, ni kakav zlocin je u pitanju, ni da li je neko ubijen, ni ko je optuzen, ni gde, ni kada je zlocin izvrsen… On u pismu koje su joj dali njegovi advokati, od nje trazi samo da sledi uputstva koja ce dobiti ako prihvati zadatak… Njena prirodna radoznalost naterace je da prihvati ove neobicne uslove…

Procitavsi pismo, posle dugog razmisljanja, najzad je progovorila naglas: „Verujem u vecni zivot“, rece gospodjica Marpl. „Ne znam gde se tacno nalazite, gospodine Rafijele, ali uopste ne sumnjam da ste negde – i dacu sve od sebe da ispunim vase zelje.“

…“Ipak,“ rekla je gospodjica Marple odlucno sama sebi, „mora da posjedujem neke kvalifikacije za to sto se trazi od mene.“ Gospodin Rafiel, konacno, posto nije vise na ovom svijetu, ne bi ni mogao uzivati u toj svojoj sali. Ali kakve to kvalifikacije ili sposobnosti posjeduje? „Sta to postoji u meni sto bi nekome moglo biti od neke koristi?“ rekla je glasno…

Oni koji su citali roman „Karipska misterija“ dobro se secaju gospodina Rafijela, kao i njegove sekretarice gospodjice Ester Volters, kao i bolnicara Dzeksona. Ne zeleci da gubi vreme dok ceka neki trag, nasa vredna gospodjica Marpl pokusava da sazna nesto o njima. Pronalazi Ester Volters, cak uspeva da kao sasvim slucajno udesi i sastanak sa njom. Na njen dobro poznat smusen nacin, koristeci gospodina Rafijela kao lice koje ih je povezalo ali i njegovu nedavnu smrt ona se toboze kao slucajno raspituje o njegovoj porodici. Saznaje da je nekada bio ozenjen, da mu je zena umrla prilicno mlada i da iz tog braka ima troje dece. Jedna cerka mu je mlada umrla, druga je udata i zivi u Americi a o sinu gotovo da nikad nije ni pricao. Neki skandal je bio vezan za njegovo ime i gospodin Rafijel je tu temu uvek preskakao. Gospodjica Marpl, osim ovih suvih podataka gotovo nista drugo ne uspeva da sazna od Ester jer je ona nedugo pre njegove smrti napustila sluzbu kod njega zato sto se u medjuvremenu udala kao i to da joj je on u nasledstvo ostavio solidnu svotu novca. O mladom Dzeksonu nije uspela da sazna bas nista.

„…Analizirala je sebe, s potrebnom skromnoscu. Bila je radoznala, rado je postavljala pitanja i uopce bila je osoba – po tipu i godinama – kojoj se ne zamjera ako stalno nesto zapitkuje. To je vec bila jedna kvalifikacija, jedna kvalifikacija koja je dolazila u obzir. Da se raspita za nesto, covjek moze angazirati privatnog detektiva, ili psihologa – istrazitelja, ali od svega je najjednostavnije i najsigurnije povjeriti taj zadatak postarijoj gospodji, po prirodi znatizeljnoj i sklonoj njuskanju, koja mnogo prica i voli sve znati, a sve to izgleda savrseno prirodno…“

„Stara brbljavica,“ rekla je gospodjica Marple sama sebi. „Da, nije tesko zamisliti da me ljudi mogu vidjeti kao obicnu staru brbljavicu. Postoji toliko takvih zena, i sve su nekako slicne jedna drugoj. A ja sam, naravno, sasvim obicna. Sasvim obicna, prilicno smusena stara gospodja. A to je, jasno, odlicna kamuflaza. Boze, pitam se je li to ispravan tok razmisljanja. Ponekad se pokaze da poznajem ljude. Hocu reci, znam kakvi su jer me podsjecaju na neke druge koje sam poznavala. I tako znam ponesto o njihovim manama i dobrim stranama. Uglavnom, mogu zamisliti kakvi su. I to je sigurno nesto.“

Obilaskom Ester Volters i pokusajima da nesto sazna o gospodinu Rafijelu, smatrala je da je uradila sve sto je mogla. Ostaje joj sada samo da ceka neki trag.

Ubrzo dobija placenu ponudu jedne turisticke agenecije. U propratnom pismu je stajalo je je gospodin Rafijel platio sve njene troskove na tom putovanju. Trag je stigao i ona je odlucila da ga sledi. Ona krece na putovanje koje podrazumeva obilazak cuvenih kuca i vrtova u Engleskoj. Upoznaje neobicnu druzinu, svoje saputnike u autobusu sve vreme razmisljajuci da li je neko od njih upleten u neki zlocin, da li je medju njima ubica koga treba da razotkrije. Pazljivo slusa, posmatra i uvece po dolasku u hotel na prvo konaciste ona u svoj mali notes o svakome od njih unosi svoja zapazanja. Ona jos uvek luta u potpunom mraku pomalo ljuta na sebe sto je pristala ali jos vise na gospodina Rafiela sto se, kako joj se cini, samo sa njom.

„… Gospodjica Marple otisla je na pocinak potnuno iscrpljena. Razgledanje znamenitosti bilo je ugodno, ali zamorno, a nastojanje da proucava petnaest – sestnaest ljudi istovremeno, lupajuci glavu tko bi od njih mogao biti upleten u neko umorstvo, bilo je jos zamornije. U svemu tome bilo je neceg toliko nestvarnog da to nitko ne bi mogao shvatiti ozbiljno, cinilo joj se. Svi njezini suputnici bili su savrseno normalni, fini ljudi, ljudi koji vole i krstarenja i stvari te vrste…“

Da igra, uopste nije igra, shvatice vrlo brzo kada jedna od putnica autobusa, i to upravo ona koja joj je bila najsimpaticnija, sa kojom je zajedno sedela i razgovarala i koja je bar za pocetak jedina priznala od svih putnika da poznaje gospodina Rafijela, bude pronadjena mrtva… a desice se to vrlo brzo… i pronicljiva gospodjica Marpl shvatice da nije u pitanju nesretan slucaj nego hladnokrvno ubistvo… Nastradala zena, Elizabet Templ bila je upravnica jedne devojacke skole a u razgovoru koji je koliko juce vodila sa njom, gospodjica Marpl saznala je da je jedna od njenih dragih ucenica, Veriti Hant, trebala da se uda za sina gospodina Rafijela ali je sada mrtva… Da li je na pomolu prvi ozbiljniji trag? Da li ubica te lepe, dostojanstvene zene ima veze sa nekim zlocinom iz proslosti koji i nasa gospodjica Marpl treba da otkrije po nalogu gospodina Rafijela…?

Pristigavsi u jedno mesto, gospodjica Marpl upoznaje i tri sestre koje su takodje poznavale gospodina Rafijela. One joj prilaze sa pricom da im je gospodin Rafijel pisao pre nego je umro i rekao da ce na proputovanju njihovim krajem biti i ova stara dama pa da joj se nadju i ponude joj svoj dom na nekoliko dana da se odmori od napornog putovanja. Tako nasa gospodjica Marpl privremeno napusta motel i preseljava se u njihovu kucu Old Manor. Da li je gospodin Rafijel samo hteo da bude predusetljiv prema njoj ili je to sledeci trag…

Gospodjica Marpl shvata da je ipak u pitanju trag i da on ima veze upravo sa sinom gospodina Rafijela. Naime, i tri sestre, gospodja Lavinija Glin, i gospodjice Antea i Klotilda Bredberi-Skot su takodje poznavale njegovu pokojnu verenicu Veriti Hant i to ne samo da su je poznavale vec su njeni roditelji bili prijatelji gospodjice Klotilde, pa kada su oni poginuli u avionskoj nesreci, ona je na sebe preuzela brigu o mladoj devojci, placala njeno skolovanje i u inostranstvo. Cinilo se da nijedna od njih nikada nece preboleti njenu smrt a posebno Klotilda koja je i pored ocaja koji ju je obuzeo, na sebe preuzela da ode i proba da identifikuje unakazeno telo nesrecne devojke koju je volela kao rodjenu cerku. „…Trebalo je donijeti zakljucak o jednoj kljucnoj stvari – jesu li tri sestre njezini saveznici ili njezini neprijatelji? Ni jedno ni drugo nije iskljuceno. Morat ce dobro razmisliti o tome…“

Sutradan ujutru u drustvu jedne od njih obilazi predivno staro zdanje u kome su stanovale kao i ogroman zapusten vrt. One su nasledile kucu ali ne i dovoljne prihode da bi mogle da se valjano brinu o njoj. Namestaj je bio star i mestimicno pohaban, vrt zarastao na mnogim mestima u korov i travu. Nekada lep staklenik sada je bio srusen i obrastao brsljanom. Cini se da jedna od sestara posebno tugovala zbog toga zaleci za starim vremenima. Nije zelela da uvidi da su osiromasile i da vise nemaju para za brojnu poslugu i vrtlare kao pre. Stalno je pricala da zeli da obnovi vrt, staklenik, da posadi grozdje koje je nekada tamo raslo…

A onda savim slucajno kako to uglavnom i biva, gospodjica Marpl od stare sluskinje napokon saznaje celu pricu – Veriti Hant se zabavljala sa Mladim Majklom Rafijelom koji je bio poznat po svom bahatom ponasanju i cestim sukobima sa zakonom. Pominjalo se cak u proslosti i napastvovanje jedne devojke… Mlada Veriti Hant je iznenada nestala a zatim nekoliko meseci kasnije i pronadjena zadavljena, lica unakazenog maltene do neprepoznatljivosti… „…“Uzasno!“ rekla je gospodjica Marple. „Uzasno! A nesto slicno nemoguce je uciniti nekome koga volis, cak ako ubijes ‘iz ljubavi’, zar ne? Da ju je on ubio, on to ne bi mogao uciniti na taj nacin. Zadavio bi je, mozda, ali ne bi smrskao glavu i lice koje je volio.“ Na trenutak je zasutjela, a onda promrmljala: „Ljubav, ljubav – najstrasnija od svih rijeci…“

Majkl je optuzen a zatim i osudjen na dozivotnu kaznu zatvora za stravican zlocin… Pokusali su da mu natovare i druga dva koja su se desila gotovo istovremeno… Gospodjica Marpl shvata sta je gospodin Rafijel hteo od nje – sumnjao je u krivicu svog sina kada je u pitanju ubistvo i zeleo je da ona ispravi tu nepravdu… Sumnjate li da ce uspeti?

U tom momentu, jedan od putnika autobusa pred gospodjicom Marpl otkriva svoj pravi identitet. Bio je to Profesor Vensted koga je pokojni gospodin Rafijel molio da podje na ovaj put da bi pripazio na gospodjicu Marpl. On je bio cuveni psihijatar, savetnik pri mnogim Institutima i takodje na osnovu brojnih razgovora koje je vodio sa Majklom, na nagovor upravnika zatvora, bio ubedjen u njegovu nevinost. Nije samo shvatao sada, upoznavsi ovu staru damu na koju mu je ukazao pokojni gospodin Rafijel, kako mu ona, ovako stara i smusena moze pomoci da dodju do istine. Setio se reci starog i mudrog Rafijela da je ona jedinstvena po necemu… Gospodjica Marple mu to i potvrdjuje: „… Vec dosta puta u zivotu, u raznim okolnostima, dozivjela sam da me iznenada obuzme neki cudan osjecaj prisutnosti zla u neposrednoj okolini, da je u mojoj blizini netko tko oko sebe kao da zraci zlo, tko sprema zlo ili ga nosi u sebi…“

Ako se profesor Vensted i sam otkrio, gospodjica Marpl je vec bila dovoljno mudra da otkrije da jos dve putnice autobusa nisu one kojima se predstavljaju… Sada vec zbunjena, gospodjica Marpl ih otvoreno pita o tome, ubedjena da je potpuno u pravu. No, i one se ne daju tako lako. Kakve veze imaju one sa celom pricom? Da li je gospodin Rafijel zakupio celu turu da bude u sluzbi gospodjice Marpl ili su njih dve negativna lica u celoj prici, saznacemo uskoro kako se resavanje ovog problema bude priblizavalo kraju…

„U pocetku,“ rekla je gospodjica Marple, „sve mi je izgledalo strahovito zapetljano, gotovo nerjesivo. U sebi sam neprestano predbacivala gospodinu Rafielu sto mi nije objasnio neke stvari. Sad, medjutim, vidim da je postupio veoma mudro sto to nije ucinio. Znate, on je zaista bio neobicno pametan covjek. Sad mi vise nije nimalo cudno sto je bio tako veliki finacijas i sto je s takvom lakocom zgrtao novac. Majstorski je planirao svoje akcije. Davao mi je, u malim dozama, upravo onoliko informacija koliko mi je trenutno bilo potrebno. Doslovno, usmjeravao me je kamo je zelio…“

Smrt gospodjice Elizabet Templ i istraga koja je potom usledila, zadrzace ih jos nekoliko dana u istom mestu. Gospodjica Marpl odlazi na jos nekoliko dana u posetu sestrama u Old Manor… Citajte ovaj do kraja uzbudljivi i saznajte ko je tajanstveni svestenik koji se pojavio na misi gospodjici Templ u lokalnoj crkvi… Turisticka grupa posle nekoliko dana nastavlja dalje i gospodjica Marpl insistira da profesor Vensted produzi svoj put sa njima i da pozuri da sto pre ode u jer su joj potrebne jos neke informacije…

Ona mu se poverava da zna gde je les… Ciji les? Profesor Vensted brine za staru damu… „…Mislim da znam ponesto o jednoj osobi, ali neke stvari treba jos da ustanovim – i zato moram ostati ovdje. Pitali ste me jednom da li osjecam neko zlo u atmosferi. E pa, atmosfera je tu, bez sumnje… atmosfera zla, opasnosti ili, ako vam se vise svidja, velike nesrece, straha … Moram nesto poduzeti u vezi s tim. Sve sto je u mojoj moci. Ali starica kao ja ne moze uciniti mnogo…“

Citajte kako ce gospodjica Marpl dovesti sebe u veliku opasnost priblivsi se pravom, surovom ubici i vise nego sto bi smela i kako ce je sigurne smrti spasiti upravo ona osoba u koju je u pocetku najvise i sumnjala. Na kraju, dok je ubica priznavao svoj pocinjeni zlocin, ubedjen da ce te reci biti poslednje koje gospodjica Marpl cuje rekavsi: „…Znate li uopce … mozete li zamisliti… kolika je bila moja patnja?“ … cuo se sasvim smiren odgovor starice koja je sedela uspravljena u svom krevetu ogrnuta mekanim ruzicastim salom… „Mogu,“ rekla je gospodjica Marple. „Mogu zamisliti. Uvijek sam imala sposobnost da se uzivim u osjecanja drugih…“

I to tako, resila je jos jedan zlocin posavsi ni od kuda. Tacnije krenula je iz svog seoceta Sent Meri Mid i vratila se u njega svrativsi usput do advokata pokojnog gospodina Rafijela da preuzme cek ispisan na jednu pozamasnu svotu. I dok su je ubedjivali da novac ostavi na stednji, ona ga je zahtevala na svom tekucem racunu rekavsi da sve zeli da potrosi do poslednje pare…
***
„Mozda bi bilo bolje da se posavjetujete s direktorom vase banke, gospodjice Marple. Radi se o… a covjek nikad ne zna kad ce mu nesto za trebati za kisne dane.“
„U kisnim danima, jedino sto mi je potrebno jest kisobran,“ rekla je gospodjica Marple.
„I zaista zelite da uputimo novac na vas tekuci racun?“
„Da,“ rekla je gospodjica Marple. „Namjeravam ga potrositi, znate. Da malo uzivam u njemu.“
„Sigurna sam da bi se gospodin Rafiel radovao tome,“ rekla je gospodjica Marple.

***
Draga, stara gospodjica Marpl, neprevazidjena, jedinstvena i puna duha koji je nije napustao ni u najkriticnijim situacijama. Dovodila je sebe bezbroj puta u opasne situacije verujuci da samo tako moze biti apsolutno sigurna. Osecaj za pravdu nikada je nije napustao. Ili osecaj za zlo – kako vam draze… Caroban lik koji je stvorila na radost svih nas koji cemo citati njene romane gotovo citav vek po njihovom nastajanju trudeci se da to uzivanje citanja prenosimo i na mladje narastaje…

Piše: 07.10.2007. Svetlana Andjelic, urednik stranice, Beograd

Pogledano 1.130 puta, 1 pregleda danas
Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.

Agatha Christie EX-YU Fan Page

Svetlana Anđelić, pokrenula i održava sajt Agate Kristi za Ex-Yu područje od 01. oktobra 2003. godine

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: