Komentar knjige – Smrt na Nilu

Agate Kristi „Smrt na Nilu“ objavljen je pre tacno 70 godina. U medjuvremenu je doziveo dve ekranizacije i sa pravom se smatra jednim od kultnih romana ove knjizevnice. Neizbezni belgijski detektiv, malo egzotike koju Afrika sa sobom nosi, ljubavni trougao, mlada samovoljna bogatasica na meti mnogih interesenata za njeno bogatstvo, zanimljiva galerija ostalih likova – saputnika na brodu „Karnak“ koji plovi Nilom i eto nama jos jednog zanimljivog zapleta koji posebno dobro „legne“ za citanje u vrelim letnjim danima…

Kao i obicno, Poarou je trebao slucaj… Iako je planirao da negde otputuje koristeci blagodeti svog penzionerskog zivota, u jednom razgovoru je izjavio: „Nemojte mi zavideti. Mogu vas uvjeriti da moj zivot uopce nije tako ugodan kao sto biste mogli pomisliti. Kako je samo istinita ona uzrecica, da je covek morao izmisliti rad kako bi pobjegao naporu od razmisljanja…“ Nije mogao ni da pretpostavi da ce vrlo brzo biti itekako uposlen.

Bogata i lepa Linet Ridzvej iznenada je raskinula svoju visegodisnju veridbu i udala se za Sajmona Dojla, mladica kojeg je preotela svojoj najboljoj prijateljici Dzeklin De Belefort. Linet i Sajmon odlaze na medeni mjesec u Egipat, no ljubomorna i ogorcena Dzeki svuda ih prati i pravi scene. Kad par krene na krstarenje Nilom, na brodu se pojavljuje i ona. Tamo se na odmoru zatekao i i nasa prica moze da pocne.

Za Poaroa prica je pocela jos ranije, pre njegovog putovanja kada je sasvim slucajno u malom restoranu sasvim slucajno (kako to obicno biva) prisustvovao razgovoru izmedju dvoje mladih konstatujuci u sebi „Previse joj je stalo, toj malenoj. Nije to dobro. Zaista nije dobro…“ To dvoje mladih sresce i na brodu i setice se svog razmisljanja.

Kao i obicno Agatine romane i ovaj prati galerija zanimljivih i odlicno portretisanih likova… Pored napred navedenih glavnih junaka ove nase price koji cine zanimljiv trougao, tu su pre svega mladi Tim Alerton i njegova majka prema kojoj je on vrlo predusetljiv, na momente se cak moze reci i prenapadno… i sa kojima je Poirot delio sto u restoranu pa su cesto bili upuceni u duze razgovore. Oni, naravno, kao i vecina prisutnih na brodu, dobro znaju ko je Herkul Poaro, ali mladom Timu to nije bilo bas pravo. Zasto? Da li je on krio nesto i plasio se da bi mozda upravo Poaro mogao da otkrije njegovu tajnu? Ko je mlada Dzoana cija je pisma Tim cesto dobijao, od toga jedno neposredno pred put, i zasto se ta gospodjica nije dopadala njegovoj majci? Da li je u pitanju bila klasicna materinska netrpeljivost prema svakoj mladoj gospodjici koja bi potencijalno mogla osvojiti srce njenog ljubimca? Ocito da nije – jer ce upravo jedna druga mlada dama na brodu osvojiti i njeno srce i srce njenog sina…

Saputnici su i bogata gospodja Meri Van Sajler koja putuje sa svojom siromasnom rodjakom Kornelijom koju sve vreme kinji i ponasa se prema njoj sa nipodastavanjem i koja ce na kraju i uspeti da se iskobelja iz stega hirovite tetke. Sa njima putuje i tetkina druzbenica i bolnicarka, gospodjica Bovers, koja ce se truditi da bude korisna staroj gospodji, a posebno u trenucima kada mlada Kornelija nije prisutna.

Tu je i mladi Ferguson, momak modernih shvatanja, protivnik kapitalizma i izrabljivanja radnika, na proputovanju radi proucavanja zivota ljudi u Africi. Linet Dojl mu nije bila bas omiljeni lik obzirom na njeno bogatstvo i nacin zivota. Besno je frktao danima pri pomisli koliko hiljada ljudi mora da radi za bedne nadnice da bi ona sada uzivala u ovom putovanju. Sa nipodastavanjem je gledao i na Herkula Poaroa, odnosno njegove lakovane cipele, roze kosulju i veliku leptir masnu. Poarou, to pak nije smetalo i s ponosom mu je jednom prilikom odgovorio da je on vrlo zadovoljan sto za obavljanje svog posla ne koristi snagu misica vec svoj mozak.

Vaznu ulogu i Endrju Penington, jedan od dvojice advokata iz ugledne americke kancelarije koja je brinula o finansijama, ulaganjima i poslovima mlade Linet Ridzvej. Oni su bili vrlo zabrinuti njenom hirovitom odlukom da se uda za njima nepoznatog Sajmona Dojla. Smatrali su ga lovcem na zenino bogatstvo, tim pre sto momentom udaje ona stice potpunu kontrolu nad svojim ogromnim bogatstvom, koje za slucaj da se njoj nesto desi a da predhodno testamentom ne odredi drugacije, u potpunosti pripada njenom suprugu… Tako se i gospodin Pedington sasvim „slucajno“ obreo na istom brodu pokusavajuci, kako je to u prvi mah izgledalo, da od Linet dobije po neki potpis na nekom dokumentu koji i nije bio bas ispravan. Da li su Linetini advokati sa njenim novcem manipulisali i za svoj racun? Sta je u stvari pravi cilj ambicioznog Penintona?

Pored americkog upravitelja, nad njenim bogatstvom bdeli su i engleski… I kako to obicno biva, saznali su i za njenu udaju i za mladog Amerikanca koji je pozurio da sto pre stigne do mlade zene. Zakljucak je bio samo jedan – tu nisu cista posla… tako da i Englezi salju svog „predstavnika“ na ovo putovanje. Za svaki slucaj. Jim Fantrop odlazi na putovanje, ali u odnosu na Endrjua Pedintona ima jednu prednost – Linet ga nikada nije srela i on ce moci iz prikrajka da posmatra i mladu, bogatu zenu a i svog poslovnog suparnika, drzeci ih na oku u pokusaju da sacuva njene finansije, a samim tim i svoj poslovni interes.

Kako se u svakom romanu Agate Kristi dogodi po malo romantike, a ovde ce valjda zbog egzotike podneblja biti cak malo vise jer ce se cak dva para „pronaci“ na ovom putovanju, to ce kao i uvek biti po neki lik koji pleni svojim karakterom i daje odlican materijal za ekranizaciju. Gospodja Saloma Oterburn, pisac lakih romana koja je vecito na putovanjima i u potrazi za novom inspiracijom, bucna i zivahna zena koja je imala prilicno problema zbog preteranog konzumiranja alkohola putovala je sa svojom cerkom Rozali koja je taj majcin porok uporno pokusavala da sakrije od ociju drugih.

Kako se ovo putovanje ne odvija samo na velelepnom brodu, nasi putnici su bili smesteni u hotelu „Katarakt“ u Asuanu i vec tu su poceli da se ne samo upoznaju vec i da svako na svoj nacin komentarisu lepotu, bogatstvo i zgodnog muza mlade Linet Ridzvej koja im je, kao jedna od najbogatijih zena Engleske, u svakom slucaju bila poznata iz novina. Vec prve veceri svi oni su bili svedoci ispada mlade Dzeki koja nije propustila priliku da se teatralno pojavi i prokomentarise brak svoje prijateljice i svog doskorasnjeg verenika. Neka senka nadvijala se nad nase odabrano drustvo koje uskoro treba da krene put Nila…

Ali, kao sto je Linet bila svima poznata, jos jedno prepoznatljivo lice bilo je tu. Herkul Poaro, naravno. Linet, suocena sa gotovo svakodnevnim proganjanjem od strane svoje nekadasnje prijateljice Dzeki, a sada i sa situacijom da je devojka ne ostavlja na miru i na ovom putovanju koje preti da se pretvori u nocnu moru za mladu zenu. Ostro oko Herkula Poaroa vec je primetilo da i pored svega sto ima naizgled, lepotu, pamet, bogatstvo, zgodnog i mladog muza koje, bilo je to ocito, obozava, da je ipak nesto brine i da cak i njena lepota ne moze da sakrije duboke podocnjake. Bio je potpuno u pravu.

Linet ga je potrazila jedne veceri zeleci od njega savet i obrazlazuci mu svoju situaciju u kojoj se nasla. Poirot otvoreno razgovara sa njom bez imalo dlake na jeziku pokusavajuci da je suoci sa dve cinjenice – da je sama izazvala takvu reakciju svoje prijateljice svojim postupcima, kao i da se nista ne moze uraditi niti traziti zastita policije dok ne postoji fizicki napad od strane hirovite i povredjene devojke. Jedino sto moze je da proba da razgovara sa mladom Dzeki i pokusa da proba da je odgovori od daljeg proganjanja tek vencanog para ali i odbija Linet kada ova trazi da preuzme „njen slucaj“ rekavsi da „slucaj“ postoji jer je Dzeki pretila da ce ih oboje ubiti. Poaro joj odgovara: „Necu preuzeti ovaj slucaj madame. Ne zelim od vas preuzeti nikakav nalog. Ucinit cu sto mogu iz cistog humanizma. To je situacija puna teskoca i opasnosti. Ucinit cu sto mogu da je malo razjasnim, ali nisam prevelik optimist u izglede za uspjeh.“

Poaro je ucinio sta je mogao sa svoje strane. Posle dugog u mucnog razgovora sa Dzeklin De Belefort shvata je da je ona isuvise povredjena i da nikako ne moze da dopre do nje. Razgovarao je i sa Sajmonom Dojlom i nije mogao da se otme utisku da su dve zene tu situaciju svaka na svoj nacin shvatale vrlo ozbiljno dok je kod Sajmona samo uocio nestrpljivost da svemu sto pre dodje kraj. Cuo je tri verzije od troje ljudi. Koja od njih je bila najbliza istini?

Kada je uskoro i pored pokusaja mladog para da zavara trag, Poaro na brodu ugledao i nesretnu Dzeki, nije mogao a da joj se ne obrati: „Bilo mi je zao kad sam vas ugledao ovde. Odabrali ste, mademoiselle, opasan put… Svi smo mi, ovdje na brodu krenuli na put, ali ste vi krenuli na svoj vlastiti put po brzoj rijeci, izmedju opasnih stijena prema nekom nepoznatom, tko zna koliko nesretnom cilju. Presekli ste vezu sa sigurnoscu. Razmisljam, biste li se mogli sada vratiti, da i hocete…“

I uskoro… tragedija se desava…. prvo na jednom izletu kada je mlada Linet za dlaku izbegla da je ogromna stena koja se odvalila sa vrha jedne gradjevine ubije na licu mesta… a onda je zaista vec sledece noci nadjena ubijena… Medjutim, zena koja je najsumnjivija u celoj prici i koja je proganja i preti nikako nije mogla da bude ubica… Svedoci i cinjenice govorili su samo to… I dok je njegova zena umorna posle napornog dana mirno spavala u njihovoj kabini, u salonu, u trenutku rastrojstva posle dosta pica i jedne duge svadje pred nekoliko svedoka, Dzeklin De Belefort je pucala na svog nekadasnjeg verenika koji je sve ucinio da zataska taj skandal pokusavajuci da opravda mladu devojku. Iako je obilno krvario trazio je od prisutnih da se pobrinu za nju jer je bilo ocito da je u soku posle onoga sto je uradila i da neko obavezno ostane sa njom cele noci da ne bi sebi nesto napravila a da u povratku svrate do Dr Besnera koji je takodje bio jedan od putnika i sa njim se vrate i tek onda pobrinu za njegovu povredjenu nogu.

Osumnjicena je na prvom mestu Dzeklin De Belefort cije su pretnje culi mnogi te veceri, ali gospodjica Bovers tvrdi da je celu noc provela sa njom i da ona nije napustala svoju kabinu… Da li je ubica jedan od putnika za koga je Poaro smatrao da bi mogao biti sitan kriminalac – lopov, i da je umesan i u neke starije slucajeve, obzirom da pored toga sto je Linet Dojl ubijena, nestali su i neprocenjivo vredni biseri iz njene kabine… ili je mozda ubica samo hteo da izgleda kao zlocin iz koristoljublja… Da li je ubica usao u njenu kabinu u nameri da pokupi neku dragocenost iz nje, pa ga je ona iznedadila probudivsi se neocekivano tako da je morao da je ubije… Motiv da je ubio imao je i njen muz koji nasledjuje veliko bogatstvo… ali njegova potkolenica bila je gotovo smrskana posle pucnjave koju je priredila nesretno zaljubljena devojka u salonu broda… Doktor Besner nedvosmisleno je tvrdio da Sajmon nije mogao da se uopste osloni na tu nogu… ne bi li odsepao do kabine svoje zene te noci i ubio je… Da li su u zlocin umesani gospodin Pedington ili mladi Dzim Flantrop kao upravitelji njenog bogatstva koji su svoje zakulisne radnje krili i jedan od drugog ali i od nesrecne zene? Smrcu Linet Dojl, njeno bogatstvo kojim oni upravljaju dospelo bi u ruke njenog muza koji nije bas vest u poslovima i kojim bi mogli da manipulisu mnoo lakse nego sa nesretnom zenom.

U Africi se u istom momentu nalazi i pukovnik Rejs koga pamtimo sa Poaroom iz romana „Karte na stolu“ sto Poaro, sada, ovde u Africi i pominje. Tada su kako kaze bili pozvani na veceru koja je zavrsila cudnovatom smrcu njihovog domacina. Kao sto znamo i taj slucaj je uspesno resen. Mi ga takodje pamtimo iz romana „Iskricavi cijanid“ i „Covek u smedjem odelu“ o kojima smo takodje vec pisali. On je sada u potrazi za odbeglim kriminalcem, vodjom bande koji je licno kriv za nekoliko ubistava, a nenadmasan je kada je u pitanju organizovanje nemira i pobuna i Rejsa sada ima informaciju da je on jedan od putnika na brodu… tako da ce i ovoga puta mali Belgijanac imati priliku da pomogne pukovniku Rejsu i pored slucaja ovog ubistva resi i neke druge slucajeve.

Poaro i Rejs uzimaju na sebe resavanje slucaja ubistva Linet Dojl na brodu. Ubijena je u snu iz pistolja… cev naslonjena na slepoocnicu… Pocinje ispitavanje putnika na brodu. Poaro pokusava da nadje bar neki trag… Kao i u vecini romana neko je video nesto i pokusao da uceni ubicu. Nadjen je mrtav. Jos jedna osoba tvrdi da je videla nesto i u momentu kada se spremala da izgovori ume – ubijena je. Poaro i Rejs su u velikom problemu i velikoj brizi. Na brodu imaju troje ubijenih i bar jednog ubicu a njihova istraga i dalje tapka u mestu. Susrecu se i sa nekoliko na izgled neresivih pitanja – zasto pistolj kojim je Dzeki pucala na Sajmona nije nadjen tamo gde je i odgurnut te noci. Ko ga je uzeo i da li je i Linet ubijena iz istog pistolja? Nekoliko prica putnika broda pominje istu stvar – pljuskanje vode kao da je nesto baceno u reku. Da li je pistolj bacen u vodu i ko je i koga video kako se te noci naginje preko palube kao da nesto baca… Da li je to bio pistolj? Zasto je ta osoba u pocetku precutala tu cinjenicu?

Jedino sto Rejsu i Poarou pada na pamet u pocetku istrage da je neko bio u blizini salona, cuo za svadju i pucnjavu i da je znao za Dzekinu mrznju prema Linet, sacekao da guzva prodje, dokopao se pistolja, otisao i ubio mladu zenu ne znajuci da ce neko ostati cele noci pored izbezumljene mlade devojke i verujuci da ce zlocin njoj biti pripisan… Dakle, u sustini moglo bi biti tako jednostavno ali Poaro nije zadovoljan. U svojoj dobro poznatoj velicini i sujeti, on pukovniku Rejsu kaze: „Za mene se kaze da volim komplicirati slucajeve. Rjesenje koje ste mi vi predlozili previse je… jednostavno, prelako. Ne mogu vjerovati da se odigralo tako.“ Zavseno je ispitivanje putnika broda i svako od njih je na svoj nacin opisao proteklu noc i prihvatio da odgovara na pitanja dvojice istrazitelja ovog zlocina… ali njihov zakljucak je i dalje bio da su na mrtvom tragu…

Kao i uvek, kod Poaroa su najvazniji metod i red. On uzima papir i pocinje polako da zapisuje redosled dogadjaja predhodne veceri i noci, imena putnika sa svojim kratkim prepoznatljivim komentarima pored njihovih imena i na kraju deli sve putnike na dve strane. Na jednoj su oni koji su eventualno imali motiv ali i protiv kojih bi se mogli naci neki dokazi i na one druge koji su nezostavno van svake sumnje o krivici… Nekoliko sati kasnije reci ce cuvenu recenicu koja ce mu ponovo u odsudnom momentu ali neznatno izmenjena pasti na pamet i bice kljuc za resenje ovog zlocina. Jednom je cuo izraz „Kada padnu zvezde i mjesec… pojavi se sunce…“ Sada je izjavio: „Kad sunce sja, ne moze se videti mjesec. Ali, kad sunce zadje, da, kad sunce zadje…vidjet cemo mjesec“… a onda je jedna zena zakucala na vrata kabine Herkula Poaroa noseci bisere u ruci…. medjutim Poaro koji je strucnjak za nakit obavestava ih sve da je ovo samo odlicna imitacija… a Linet Dojl nikada nije nosila imitacije nakita…

Pukovnik Rejs je sve vise besneo…. „Ovaj prokleti slucaj postaje sve kompliciraniji…“ Iako se druga dva ubistva u tom momentu jos uvek nisu desila, Rejs nije znao da se Poaroovim malim sivim celijama ipak motaju neke ideje i nazire tracak svetlosti… Kada je pronadjena druga zrtva i kada je Poaro poceo da se priseca razgovora sa njom – dobio je jos jednu potvrdu svojoj ideji… Medjutim kako se desava jos jedno – trece na brodu u trenutku kada se jedna osoba spremala da kaze jedno ime i jos kada je ubrzo saznao da postoji jos jedan svedok – neko ko je te noci video kako neko ulazi u kabinu Linet Dojl, uplasen za jos jedan mladi zivot, on resava da brzo reaguje… Govori Rejsu: „Glavni posao detektiva je neprestano zapocinjanje. To je velika istina. A neki ljudi to ne zele ciniti. Stvore jednu teoriju i sve se mora uklapati u nju. Ako se bilo koja cinjenica ne slaze s teorijom, jednostavno je odbacuju. Ali cesto su upravo te odbacene cinjenice najvaznije. Cijelo sam vrijeme shvacao vaznost cinjenice da je pistolj uklonjen s mjesta zlocina. Znao sam da to nesto znaci, ali sto znaci, nisam shvacao sve do pre pola sata…“

Resivsi usput dva ljubavna „slucaja“ na brodu i pomogavsi mladima da prihvate osecaje svojih srdaca… shvatio je da dosao trenutak da iznese svoje teorije kao i uvek uhvativsi zlocinca na dobro poznat nacin. Pustice ga da se sam uplete u svoje lazi. „Ponovo je seo i lice mu se uozbiljilo. Slijedio je svoje misli. S vremena na vrijeme bi klimnuo. – Mais oui – konacno je rekao – Sve se slaze…“ On mora samo jos, na kraju, da obavi nekoliko kratkih razgovora i otkrije razloge nekih ljudi da se ponasaju suprotno svojoj prirodi ili kazu i poneku laz… A kada je obavio sve te razgovore, suocivsi ih gotovo sve jednog po jednog sa time da su potencijalne ubice, kradljivci i prevaranti… pukovnik Rejs ga stavlja pred svrsen cin: „Ja se samo zalim zbog vaseg ponasanja prema meni. Ja sam vrlo strpljiv covjek, ali i moje strpljenje ima granica! Znate li tko je pocinio ova tri ubistva na brodu ili ne znate? – Znam, odgovorio je Poaro… I zasto onda sve to odugovlacite – upitao ga je Rejs… Poaro mu odgovara: „Mislite da se samo zabavljam sporednim stvarima? I to vas smeta? Ali nije tako. Jedanput sam se pridruzio jednoj arheoloskoj ekspediciji i tamo sam nesto naucio. Kad se u toku iskopavanja nadje neki trag, najpre se sve naokolo vrlo pazljivo ocisti. Uklonite svu zemlju, tu i tamo grebete nozem, dok se na kraju ne pokaze trazeni predmet sasvim sam, spreman da se crta i slika bez ikakvih stvari koje bi smetale. To sam i ja pokusavao uciniti, ocistiti sve sporedne stvari, tako da vidimo istinu, golu i sjajnu istinu.“

Poaro zna da ima samo jedan problem – nema nikakvih dokaza, osim toga sto ON ZNA kako se sve dogodilo tako da mu kao jedina nada ostaje priznanje ubice. Naravno, trebala mu je publika… Hoce li pukovnik Rejs, Doktor Besner i mlada Kornelija biti dovoljni…? Hoce – za pocetak… „Moram priznati, volim publiku. Vrlo sam tast, znate. Strasno sam uobrazen. Volim da govore: – Pogledajte kako je pametan Hercule Poirot!“… Poaro pocinje svoju pricu… Tek kada je zavrsio bio je spreman da ode i porazgovara upravo sa osobom koja je ubila Linet Dojl… i kao uvek slomio ju je…

piše: Svetlana Andjelic, urednik stranice, Beograd

Pogledano 2.853 puta, 1 pregleda danas

Agatha Christie EX-YU Fan Page

Svetlana Anđelić, pokrenula i održava sajt Agate Kristi za Ex-Yu područje od 01. oktobra 2003. godine

Možda će vam se svideti i ovo:

2 komentara na “Komentar knjige – Smrt na Nilu

  1. Zaista mi se dopada ova knjiga…film sam nedavno gledala, ali nisam odmah skontala o cemu se radi. Knjiga to naravno sve lepo objasnjava. Imam kolekciiju Agatinih knjiga. Zaista sam se uvukla u svu tu pricu o zlocinima. Steta sto nema na nasim televizijama filmova o Herkulu Poaro.

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: