Zaleđe sudbine


Nič ni tako skrito
Državna založba Slovenije
(Ljubljana) Jugoslavija
1978.god.
285 str.
Prevod: Matjaž Šinkovec
https://www.instagram.com/p/BuBd1mCBQqQ/


Nič ni tako skrito
Zagreb : Globus,
(Ljubljana : Delo) Jugoslavija
1983.god.
285 str.
Prevod: Matjaž Šinkovec
https://www.instagram.com/p/BuJH6sGBM0k/


Zaledje sudbine
knjiga Beograd, Srbija
2009.god.
294 str.
Prevod: Predrag Urošević
Zabavna biblioteka ; knjiga br. 27
https://www.instagram.com/p/B0QdrvgAYQJ/

Postern of fate
Zaledje sudbine
BDR Media Beograd, Srbija
2021.god.
269 str.
Prevod: Predrag Urošević
100 godina priča Agate Kristi
https://www.instagram.com/p/CNpL0v0rDhs/

God. 1973, Glavni likovi: Tommy & Tuppence Beresford

UKRATKO:

„Zaledje sudbine“ zvanično je poslednji roman koji je Agata Kristi napisala.

Tomi i Tapens Beresford upravo su kupili jednu staru kuću u malom engleskom selu. Onda su počeli da se raspituju kod suseda, kao što to svi novodošavši čine, o kući i njenim prethodnim vlasnicima. Saznaju da Meri Džordan koja je u njoj živela sigurno nije umrla prirodnom smrću… ali zašto bi zločin počinjen pre šezdeset godina gurnuo živote oboje Beresforda u smrtnu opasnost? Kako će uskoro otkriti, stara kuća čuva jednu tajnu. Ko je Meri Džordan? I zašto je neko ostavio šifrovanu poruku u staroj knjizi: M-a-r-y-J-o-r-d-a-n-d-i-d-n-o-t-d-i-e-d-n-a-t-u-r-a-l-l-y… (Meri Džordan nije umrla prirodno…) Kreću u akciju, još jednom…


  • POGLEDAJTE OPŠIRNIJI SADRŽAJ I KOMENTAR KNJIGE – piše: Svetlana Andjelić, autor stranice (USKORO)
  • POTRAŽITE INFORMACIJE O FILMSKIM I TELEVIZIJSKIM EKRANIZACIJAMA OVOG ROMANA (ovaj roman do sada nije ekranizovan)

Pogledano 1.242 puta, 1 pregleda danas

Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.

Jedan komentar na “Zaleđe sudbine

  1. Posle mnogobrojnih avantura, sada vec u poznim godinama poznati Agatini junaci Tomi i Tapens Beresford odlucuju da se smire i kupuju kucu u mirnom engleskom seocetu Holokveju. Medjutim kuca koju su odabrali krije mracnu tajnu. Brzo po dolasku Tapens na tavanu kuce pronalazi gomilu decjih knjiga koje su pripadale nekom od prethodnih stanara u ovoj kuci. U jednoj od knjiga Tapens nalazi sifrovanu poruku:

    Meri Dzordan nije umrla prirodnom smrcu.
    To je bio neko od nas.
    I ja znam ko.

    Koje bila Meri Dzordan i zasto je neko napisao ovu poruku u decjoj knjizi, pitala se Tapens. Ona i Tomi odlucuju da ispitaju ovaj slucaj i pocinju da se kod lokalnih mestana raspituju o Meri Dzordan. Ubrzo saznaju da je Meri Dzordan pre 60-ak godina za vreme prvog svetskog rata kratko zivela u kuci koju su kupili Tomi i Tapens, radeci kao guvernanta. O njoj se nije mnogo saznalo, ali su u selu kruzili tracevi da je ona u stvari nemacki spijun. Onda je iznenada umrla nesrecnim slucajem i u njenoj smrti nije bilo nista sumnjivo. Knjiga sa sifrovanom porukom pripadala je tada jedanaestogodisnjem Aleksandru Parkinsonu, koju je takodje u to vreme ziveo u toj kuci. Ubrzo posle Merine smrti, umire i mladi Aleksandar. Da li je Meri Dzordan bila ubijena? Da li je Aleksandar Parkinson otkrio tajnu o njenoj smrti i zbog toga bio i sam ucutkan? Kako istraga odmice Tomi i Tapens postaju svesni da u mirnom Holokveju jos uvek zivi neko ko je povezan sa misterioznim dogadjajima iz proslosti i ko je spreman na sve samo da bi neke tajne ostale vecno skrivene…

    Ovo je ukratko sadrzaj romana Postern of fate, poslednjeg romana koji je napisala Agata Kristi i predstavlja poslednji slucaj Tomija i Tapens Beresford. Posle ovog romana objavljeni su Zavesa i Usnulo Ubistvo (inace napisani mnogo pre njihovog objavljivanja) kao poslednji slucajevi Herkula Poaroa i gospodjice Marpl. Medjutim za razliku od Zavese i Usnulog ubistva koji spadaju u najbolje romane kraljice zlocina, Postern of fate je jedan od losijih romana Agate Kristi. U narednim redovima prikazacu glavne nedostatke ovog romana.

    Pre svega ovaj roman pokusava da pomiri dva tipa detektivskih romana koje je je pisala Agata Kristi. Osim cuvenih krimica (ili tzv whodunit kako se na engleskom nazivaju), po kojima je i najpoznatija, Agata je pisala i akcione trilere od kojih su najbolji upravo oni sa Tomi i Mrvicom (Tajni neprijatelj, N ili M). Postern of fate ima elemente i whodunit i akcionog trilera ali zlocin koji se istrazuje desio se mnogo ranije u proslosti, tako da glavni svedoci i materijalni dokazi vise ne postoje. S druge strane Tomi i Mrvica, iako jos uvek nisu izgubili avanturisticki duh, ipak nisu vise mladi i nemaju onu snagu, koju su imali kad su osnivali agenciju Mladi avantristi (Tajni neprijatelj) i jedina akcija koju vidimo u ovom romanu je razgovor sa starcima o bolesnim kostima i nacinima kako urediti bastu. Osim toga roman je vrlo razvucen i stvarno je porazavajuce sto citalac na 150. strani nezna nista vise nego na 20-oj.

    Rasplet je takodje vrlo slab i pomalo konfuzan. Dogadaji iz proslosti nisu na adekvatan nacin povezani sa sadasnjim dogadjajima, niti je do kraja isterana na cistac misterija zvana Meri Dzordan. I u raspletu necemo naci na nikakve preokrete na kakve smo inace navikli u romanima Agate Kristi.

    Posle zavrsenog citanja ne mogu da pobegnem od utiska da fanovi Tomija i Mrvice nisu dobili adekvatni roman u kome se oprastaju od svojih junaka i mozda je bolje da ova knjiga nikad nije napisana a da kao poslednji slucaj Tomija i Mrvice ostane svakako mnogo bolja Zla sudba.

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: