Ova knjiga je moje ljubavno pismo Agati Kristi i Poarou

Poaro je vanvremenski, smješten je u zlatno doba detektivske fikcije. Ne mislim da bi Poaro funkcionisao ako bi bio smješten u sadašnje doba. Previše bi se u njemu i oko njega moralo promijeniti i on više ne bi bio Poaro.

hana1

Od 1920. godine, otkako je objavljena njena prva knjiga, Agata Kristi je napisala 33 romana, dva pozorišna komada i više od 50 priča u kojima je glavni junak Herkul Poaro. Sada su prvi put staratelji njenog legata dozvolili da se pojavi novi roman u kome nastupa Agatin najdraži junak. Taj zadatak povjeren je britanskoj spisateljici Sofi Hani. Ona je napisala roman “Agata Kristi: Ubistva s monogramom – novi slučaj Herkula Poaroa” u kome oživljava dogodovštine slavnog belgijskog detektiva gotovo 40 godina od kada je Agata Kristi 1975. godine objavila  posljednji roman o Poarou.

“Ubistva s monogramom” (Laguna)  predstavlja u svijetu, a i kod nas, jedan od najzanimljivijih književnih događaja godine.  U romanu “Ubistva s monogramom” Poaroovu mirnu večeru u jednom londonskom kafeu prekida mlada žena koja mu povjerava da će uskoro biti ubijena. Vrlo uplašena ipak moli Poaroa da ubicu ne traži i ne privodi zakonskoj kazni – jer pravda će biti ispunjena kada ona bude mrtva. Nešto kasnije te iste večeri Poaro saznaje da je u otmenom londonskom hotelu ubijeno troje gostiju, a svakome od njih u usta je stavljeno po jedno dugme za manžetnu. Da li je moguće da su ova ubistva nekako povezana s uplašenom ženom? Dok se Poaro trudi da sastavi neobične komadiće slagalice, ubica priprema hotelsku sobu i za četvrtu žrtvu… I detektiv zaranja u tajanstveni događaj u Londonu dvadesetih godina.

Sofi Hana za sebe kaže da je fan Agate Kristi od svoje 12. godine kada joj je otac kupio prvu knjigu ove spisateljice. Sljedeće dvije, tri godine su joj protekle u iščitavanju svih knjiga koje je napisala ova spisateljica. O jedinstvenom iskustvu pisanja “Ubistva s monogramom” i liku Poaroa, Hana kaže:

“Za mene je pisanje ove knjige predstavljao moj način pisanja ljubavnog pisma Agati Kristi i Poarou.  Mogu da razumijem čitaoce koji kažu: “Agata Kristi je autor koji mi se sviđa”,  ali ne mogu da razumijem aktivno neodobravanje. Agata Kristi i Poaro su u potpunosti bez ovakvih povreda”.

hana2

Sofi Hana (1971) je britanska pjesnikinja i prozna spisateljica, a svjetsku slavu stekla je svojim trilerima koji su prevedeni na dvadeset sedam jezika. Višestruko je nagrađivana za svoj književni rad. Bila je predavač na koledžima u Kembridžu i Oksfordu. Živi sa suprugom i dvoje djece u Kembridžu.

 U svojim knjigama oživljavate junake  Agate Kristi, njihove tajne živote, misteriozna ubistva, dosjetljive  detektive. Kako ste došli na  ideju da se bavite likovima njenih junaka? 

 – Nije to bila moja ideja. To se dogodilo slučajno. Moj agent, Piter, susreo se sa nekim ljudima iz izdavačke kuće Harper Collins, koji objavljuju knjige Agate Kristi, bilo je riječi o nečemu sasvim drugom i oni su mu spomenuli ideju o nastavaku romana u kojima bi glavni lik bio Poaro. On im je rekao da sam ja veliki obožavatelj Agate Kristi i tako je započeo proces pisanja. Došla sam na ideju za slučaj koji Poaro treba da riješi. Ljudima iz udruženja „Agatha Christie Limited“ se to dopalo i ja sam počela da radim na izradi odgovarajućeg plana. Sve se to dogodilo na neki nadrealan način, a ja stvarno nijesam mogla da povjerujem da mi se to događa.

  Kakvo učešće u tom Vašem poduhvatu  imaju potomci slavne Agate Kristi, osim toga što su Vam dali odobrenje za taj rad?

  – Porodica Agate Kristi mi je dala veliku podršku i podsticaje na svakom koraku toga puta. Oni su imali uvid u  nacrte, pomagali u procesu planiranja i uopšte bili su nevjerovatno  puno od koristi tokom cijelog tog procesa. Oni su bili radosni što učestvuju  na svakom njegovom nivou.

Kaže se da ne postoji savršeno ubistvo. Međutim, vaši junaci su često „savršene“ ubice.  Oni ubijaju hladnokrvno, bezosjećano, tiho i po dobro osmišljenom  planu. Kako pronalazite motive za tako dobro osmišljenu  priču koju vaši detektivi na kraju uvijek razmrsuju i rješavaju?

  – Mislim da po prirodi imam krivudav i zamršen um koji mi pomaže da uđem unutar glava mojih likova. Isto tako – ja sam dobar planer! Ja radim na zapletu do detalja prije nego što počnem propisno da pišem, tako da su moje ubice u mogućnosti da isto tako vrlo pažljivo planiraju poteze. Međutim moje ubice nijesu savršene – oni uvijek bivaju uhvaćeni na kraju i tako bih bila u iskušenju da ih opišem kao prilično neuspješne, a ne savršene. Inspiracija dolazi iz primjećivanja ​​sitnih detalja iz svakodnevnog života. Sigurna sam da većina ljudi primijećuje iste takve podatke i neobične reakcije u drugima, samo što ih ja ugrađujem u moje priče.

  Da li ste nekad imali ideju da priču u svom romanu ostavite „nezavršenu“?   Zapravo, da njeno rješenje ostavite čitaocu, što nije bilo svojstveno Agatinim pričama?

  – Ne. Ja  čvrsto vjerujem u odgovarajuće završetke sa gotovo svim odgovorenim pitanjima. Međutim, ja obično ostavljam jedan dvosmislen element za čitatelje da razmišljaju, ali nikada glavnu misteriju – koja treba da bude riješena ili da cijela priča nema ravnotežu i ostavlja osjećaj razočaranja, čak i izdaje, kod čitalaca. Za mene, prvlačnost krimi fikcije jeste da tajna garantovano bude riješena. To je ono što me drži da okrećem stranice.

  U romanu “Ubistva s monogramom” tri su gosta u hotelu ubijena otrovom. Dakle, ubistva su se dogodila na sličan način na koji su se događala u knjigama Agate Kristi. Namjeravate li da se jednog dana oslobodite uticaja Agate Kristi na Vaše spisateljstvo? 

  – Ona je već moj glavni uticaj – i bila je od moje 12. godine. Mislim da je ona uslovila moj plan za idealan kriminalistički roman, a ja se od tada držim toga plana.

  Da li još uvijek čitate djela Agate Kristi?  Da li ste to radili zbog otkrivanja „tajnog ključa“ za pisanje kvalitetnih knjiga, ili zbog nečeg drugog?

  – Da, ja još uvijek volim njene knjige i često ih  ponovo iščitavam – dijelom radi istraživanja za moju knjigu o Poarou, ali dijelom i samo zato što su to moje omiljene knjige. Ponovno čitam Agatu Kristi svo vrijeme, ali to je zato što veoma uživam u njenim knjigama. One uvode red u haos što može da bude veoma utješno. A one su uz to zabavne, duhovite, pronicljive, lako se  čitaju, ali su takođe i intelektualno izazovne.

  Zašto  Vašim junacima (ubicama, detektivima …) ne prepustite priču Vaših romana? Zašto ne dozvoljavate njima  da je oni sami ispričaju na svoj način, u nekim drugim (savremenijim) okolnostima i uslovima? I u nekom drugom periodu? Naprimjer, u našem dobu koje zaista jeste prepuno kriminala? Smatrate li da bi u tom slučaju Vaše knjige bile manje interesantne za čitaoce?

  – Poaro je vanvremenski, smješten je u zlatno doba detektivske fikcije. Ne mislim da bi Poaro funkcionisao ako bi bio smješten u sadašnje doba. Previše bi se u njemu i oko njega  moralo promijeniti i on više ne bi bio Poaro. Ali, osim toga, Poaroove priče prate određeni obrazac koji funkcioniše i mnogi ljudi ih smatraju prijatnim, a ako nešto nije slomljeno ne treba ga ni popravljati.

  Vi ste od rane mladosti pisali poeziju, katkad i onu sa puno erotike. I bile su  to veoma čitane pjesme. A onda, pravite zaokret. Sa poezije prelazite na pisanje tvrdih  krimi romana.  Zašto je taj zaokret bio baš u pravcu ovog književnog žanra? 

hana3

– Uvijek sam radila na oba žanra. Desilo se tako da sam najprije objavljivana kao pjesnikinja, pa sam bila usredsređena na to. A onda, kad sam objavila moj prvi krimi roman, odlučila sam da se koncentršem na to umjesto na druge stvari! Mada sada ja i dalje pišem poeziju, samo ne tako brzo i ne u nekom redovnom ritmu.

  Šta je zajedničko u pisanju (erotske) poezije i krimi romana, konkretno u Vašem spisateljstvu?

  – Kao pjesnikinja i pisac krimi romana imam opsesiju strukturom (što mislim da je apsolutno presudno za oba žanra), kao i vrlo veliki interes za ljudske i međuljudska ponašanja i odnose.

Samo Agata može pisati kao Agata

 – Agata je najprodavaniji autor koji je ikada živio. Što se tiče romana “Ubistva s monogramom” utvrđeno je da ne kopiram Agatin stil. Kad pisac pokušava da kopira druge pisce, on je osuđen na propast. Samo Agata Kristi može pisati kao Agata Kristi. Dakle, ono što sam ja uradila bilo je, uvođenje novog lika, naratora u prvom licu, a takav narator nikada nije postojao  u Agatinim romanima. Dakle, ako knjiga i narator izgledaju malo drugačije od romana Agate Kristi, postoji objašnjenje zašto je tako.

  Sam Poaro u ovoj knjizi je apsolutno onakav Poaro kakvog svi znamo i volimo iz knjiga Agate Kristi.  Počevši od najobičnijih stvari, poput toga da je vrlo uredan, da je dobro obučen, da je opsjednut svojim brkovima, da voli fino vino i dobru hranu, i da je činjenica da mu oči pozelene kad je bliži rješavanju misterije. Nikada se ne raduje kazni koja slijedi uhvaćenom ubici.

Autor: Vujica Ognjenović

Izvor: http://www.vijesti.me/caffe/hana-ova-knjiga-je-moje-ljubavno-pismo-agati-kristi-i-poarou-803220

(Pogledano 4 puta, 1 pregleda danas)

Možda će vam se svideti i ovo:

Ostavite komentar