Tajne beležnice Agate Kristi

Neke sveske, prema nalazima Dzona Kurana, sadrze iskljucivo hemijske formule, iz dana kada je velika spisateljica ucila za apotekarsku pomocnicu

Proniknuti u um i logiku pisca koji stvara savrsene krimi zaplete ideal je svakog ljubitelja ovog zanra, a taj san ostvario se Dzonu Kuranu, jednom od najvecih poznavalaca dela Agate Kristi i njenom dugogodisnjem porodicnom savetniku. Kuran je 2005. godine prvi put pronasao beleske ove velike knjizevnice, u njenoj porodicnoj kuci u Grinveju, uz pomoc Agatinog unuka Metjua Pricarda. Zatim ih analizirao, uredio i objavio u knjizi „Tajne beleznice Agate Kristi, pedeset godina stvaranja misterija“. Ovo nedavno je kod nas objavila izdavacka kuca „AdmiralBooks“ u prevodu Gorana Skrobonje, a posebnim ga cine i dve u rukopisima pronadjene, i nikada pre objavljene, price „kraljice krimi-zanra“ ciji je glavni junak Herkul Poaro.

AC_politika

Dzon Kuran je klasifikovao i organizovao „dokumentarno blago“ cak sedamdeset tri rukom ispisane sveske Kristijeve najpre prema zajednickoj tematici. Ta gradja prepuna je zabeleski, lista i nacrta, u kojima je autorka definisala ideje i planove za vecinu svojih romana, drama i prica. Neke sveske, medjutim, sadrze iskljucivo hemijske formule, iz dana kada je velika spisateljica ucila za apotekarsku pomocnicu, dok su u drugima domaci zadaci iz francuskog, spiskovi polazaka vozova i slicno.

– Zahvaljujuci petogodisnjem ozbiljnom radu Kurana na ovim sveskama, u toku kojeg je teza okolnost bila i desifrovanje autorkinog rukopisa, citalac moze da pronikne u nacin na koji je spisateljica razmisljala kada je pripremala romane o, recimo, ubistvima u inostranstvu, ubistvima na putovanju, tajnim identitetima ili zlocinima iz proslosti, a sve su to danas teme klasicne za zanr kriminalisticke proze, kaze Goran Skrobonja.
Metju Pricard, pak, u uvodnoj reci knjizi, istakao je da je Dzon Kuran znao da i po dvanaest sati dnevno bude „zagnjuren“ u istorijat rada Agate Kristi, da su silom morali da ga odvlace na obroke.

– Necu prestati da se cudim tome kako je cak i vise od trideset godina posle smrti Agate Kristi interesovanje za sve vidove njenog zivota i rada i dalje na samom vrhuncu, dodao je Pricard.

„Koga da ubijem? Stranu studentkinju – ne, ona mora biti deo plana – onda nekog krajnje neocekivanog – recimo, vlasnika kuce?… ne, to je vec preveliki klise – treba da bude snazno – mozda nekog neznanca?… ali koga – a to donosi mnogo problema – Da ostavim to mozda za sledecu godinu – A dete?… to se mora izvesti obazrivo, ali mogla bih da ga prikazem kao dete koje nije narocito milo – Mislim da jos nisam imala dete kao zrtvu, Kuran „rekonstruise“ kratke, a cesto i haoticne, zapise Agate Kristi povodom knjige „Vasar zlocina“ iz 1956.

Poaro i misiz Marpl cuvene su kreacije Agate Kristi, medjutim, u ovoj knjizi Dzon Kuran ukazuje i na to da se lik Arijadne Oliver prihvata kao alter ego same Kristijeve. „Gospodja Oliver je sredovecna, uspesna i plodna spisateljica detektivske proze i tvorac izmisljenog detektiva Finca – Svena Hjersona. Ona mrzi vecere sa knjizevnicima, drzanje govora, ili saradnju sa dramaturzima; napisala je „Les u biblioteci“ i ne pije, ne pusi. Slicnosti su izuzetne. Gotovo da nema mesta sumnji da slusamo Agatu Kristi kada govori gospodja Oliver“, zakljucuje Kuran.

Da se doslovno igrala zapletima pokazuje i podatak da su joj motive za price pruzale i decije pesmice, kao „ poslo je u krevet; jedan se ugusio i ostade ih devet“ Roman „Deset malih crnaca“ najvece je tehnicko dostignuce i najprodavaniji kriminalisticki roman svih vremena, kako napominje Dzon Kuran. Agata je, pak, u svojoj Autobiografiji povodom ove knjige napisala: „Deset ljudi mora da umre, a da to ne postane smesno. Napisala sam knjigu posle strahovito obimnog planiranja. Bila je jasna, direktna, zbunjujuca, a opet sa savrseno razumnim objasnjenjem sama sam zaista zadovoljna njom, jer znam bolje od svakog kriticara koliko ju je tesko bilo napisati.“

Veliko razocaranje za Kurana bilo je otkrice da beleznice ne sadrze nista o nastajanju dve najcuvenije knjige „Ubistva Rodzera Akrojda“ i „Ubistva u Orijent ekspresu“.

Medjutim, iznenadjenje su svakako dve do sada neobjavljene price Agate Kristi, pronadjene u rukopisima: „Kerberovo zatocenistvo“ i „Incident sa psecom loptom“. Kao razlog za neobjavljivanje prve Kuran navodi lose maskiranu figuru Hitlera u opasnoj politickoj atmosferi pred izbijanje Drugog svetskog rata. Drugu autorka nije ni ponudila agentu zbog toga sto ju je najverovatnije preradila u roman, sto je cesto radila.

Agata Kristi, najpopularniji pisac 20. veka, autorka 66 romana, dvadeset pozorisnih predstava, sest romanticnih romana, vise od stotinu pedeset kratkih prica, sa vise od dve milijarde prodatih sirom sveta, u jednom trenutku izjavila je: „Volela bih da me ljudi pamte kao prilicno dobru spisateljicu detektivskih prica“. I zelja joj se i te kako ispunila.
Marina Vulicevic
objavljeno: 13.07.2011

 (Preneto sa:

http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Tajne-beleznice-Agate-Kristi.lt.html )

Pogledano 254 puta, 1 pregleda danas
Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.

Agatha Christie EX-YU Fan Page

Svetlana Anđelić, pokrenula i održava sajt Agate Kristi za Ex-Yu područje od 01. oktobra 2003. godine

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: