Zbogom, Poirot: Oproštaj nakon 25 godina serije

Popularna britanska serija o ekscentričnom belgijskom detektivu kojeg tumači David Suchet od svoje je premijere 1989. osvojila gledatelje diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Prve epizode prikazane su na Hrvatskoj televizije u osvit ratnih 1990-ih, a ovih dana gledamo posljednjih pet ekranizacija, čime su na mali ekran prenesene sve pripovijetke i romani Agathe Christie u kojima je poznatog Belgijanca još poznatijih brkova utjelovio jedan glumac, i to još na sveopće zadovoljstvo publike i kritike. Jedinstvenost ovakvog televizijskog pothvata, njegova dugotrajnost i popularnost, dovoljni su razlozi da mu posvetimo nekoliko redaka…

20-02-2014-1
Premda se pojavljivao i u mnogim drugim filmskim i televizijskim produkcijama, posljednja dva desetljeća glumački je rad Davida Sucheta obilježen ponajprije uspješnim i planetarno popularnim serijalom o belgijskom detektivu karakterističnih brčića, Herculeu Poirotu. (Foto: © ITV)

Bio je jedva viši od 1.62, no držao se iznimno dostojanstveno. Imao je glavu savršeno jajastog oblika i uvijek bi ju držao malko povišenu na jednoj strani. Brk mu bijaše veoma krut i vojnički. Čak i kad bi sve na njegovu licu bilo pokriveno, vrhovi brkova i ružičasti vrh njegova nosa bili bi svejedno vidljivi. Besprijekornost njegove odjeće bila je gotovo nevjerojatna; vjerujem da bi mu trun prašine nanio više boli od rane izazvane metkom. Pa ipak, ovaj osebujni i gizdelinski čovječuljak, koji je, kao što sam sa žaljenjem primijetio, sada izraženo šepao, je svojevremeno bio jedan od najslavnijih članova belgijske policije

~ Agatha Christie, “Zagonetni događaj u Stylesu” (iz pripovijedanja satnika Hastingsa)

Ovim je opisom prije devedeset i četiri godine Agatha Christie udahnula život zacijelo najpoznatijem detektivu koji se uz Sherlocka Holmesa ikad pojavio na stranicama kriminalističke literature. Do svoje je smrti 1976. autorica napisala više od pedeset pripovijetki i trideset i tri romana u kojima su Poirotove neumorne sive stanice rješavale najkompliciranija umorstva diljem Engleske, Mediterana i Bliskog istoka. Premda su s vremenom Poirot i njegove ekscentričnosti postali nesnošljivi za englesku spisateljicu koja je još za života ovjenčana naslovom kraljice zločina, njegova je ogromna popularnost kod čitatelja bila jamcem da ga je gospođa Christie usmrtila objavljivanjem njegova posljednjeg slučaja tek nakon svoje smrti.

Poirotova omiljenost kod publike dovela je već 1931. do prve filmske adaptacije s Austinom Trevorom, a široj publici su puno poznatije suvremenije filmske inkarnacije iz 1970-ih i 80-ih u kojima su poznatog detektiva glumili veterani Albert Finney i Peter Ustinov. Posebna je zanimljivost da je David Suchet, po mnogima definitivni Poirot, nekoliko godina prije no što će zaigrati ovu ulogu tumačio inspektora Jappa nasuprot Ustinovljevog Poirota u filmskoj adaptaciji romana Smrt lorda Edgwarea (snimljenog pod američkim naslovom romana Trinaestero za večerom), rekavši kasnije da mu je to vjerojatno najgore odigrana uloga u cijeloj karijeri.

David Suchet bio je ono vezivno tkivo koje je svojim glumačkim umijećem protkao sve pore serije kroz mijene koje su joj se desile u dugom dvadesetpetogodišnjem razdoblju.
David Suchet bio je ono vezivno tkivo koje je svojim glumačkim umijećem protkao sve pore serije kroz mijene koje su joj se desile u dugom dvadesetpetogodišnjem razdoblju.

Pa ipak, televizijska serija koja je u trinaest sezona emitirana od početka 1989. do kraja 2013. pod producentskom palicom britanske TV kuće ITV ostavila je najdublji trag u mislima TV gledatelja diljem svijeta. 1980-e su, retrospektivno gledano, bile doista dobre godine za TV ekranizacije Agathe Christie. Prije Poirota, na malim se ekranima u produkciji BBC-a pojavila vrlo kvalitetna serija Gospođica Marple, u kojoj je poznatu usidjelicu glumila izvrsna Joan Hickson, čije se ime odonda povezuje baš u tom kontekstu.

Pustolovina kuharice iz Claphama. Već na samom početku serije bili su očiti njeni brojni aduti. Scenariji su prema predlošcima Agathe Christie do 2002. pisali vrsni televizijski pisci, uglavnom Clive Exton (koji će nakon Poirota odlično adaptirati romane P. G. Wodehousea o Jeevesu i Wosteru sa Stephenom Fryom i Hughom Lauriejem) i Anthony Horowitz (njegove kasnije adaptacije uključuju sjajne serije poput Umorstva u Midsomeru i Foyleov rat).

Poirotove sive stanice raskrinkavale su tijekom serije i najzamršenija umorstva, krađe i nestanke.
Poirotove sive stanice raskrinkavale su tijekom serije i najzamršenija umorstva, krađe i nestanke.

Isto tako, serija je ustanovila visoke standarde po pitanju detalja vezanih za radnju koja se gotovo uvijek odvijala tijekom 1930-ih: prekrasne sitnice iz raskošnog vremena Art Deco arhitekture nadopunjavani su pažljivo dizajniranom kostimografijom, šeširima, vlasuljama i šminkom. U tom su smislu kadrovi pojedinih epizoda otkrivali Englesku tog vremena u kojoj se Poirot kretao, bilo da se radilo o kratkoj panorami kojom šeću dadilje s kolicima, velikim bogataškim posjedima, masivnim palačama Whitehalla ili primjerice modne revije i engleskih sajmova.

Od samih početaka je očito donijeta odluka da atmosfera igra jednako važnu ulogu kao i protagonisti glavnih uloga. S tim u vezi treba spomenuti i glazbenu partituru Christophera Gunninga. Naslovni glazbeni motiv kojim je serija započinjala sve do određenih produkcijskih preinaka svojom je melodioznošću kojom dominira solo saksofon postala neraskidivo vezana uz lik Herculea Poirota. Vrlo često je Gunningovoj glazbi dano da progovori i na taj način postavi ton cijele epizode, kao što je to primjerice slučaj sa početnim kadrovima Opasnosti u End Houseu ili sumornom temom epizode Tajna u Cornwallu koja se savršeno uklopila u kadrove sivila i kiše na ekranu.

No, sve to ne bi nipošto bilo dostatno da naslovnu ulogu svih ovih godina nije tumačio David Suchet. On je bio ono vezivno tkivo koje je svojim glumačkim umijećem protkao sve pore serije kroz mijene koje su joj se desile u dugom dvadesetpetogodišnjem razdoblju. Ovaj klasično obrazovani glumac ispekao je zanat u zahtjevnim produkcijama Shakespearea, istovremeno ostvarivši prije Poirota solidnu TV i filmsku karijeru. Poziv Rosalind Hicks, kćerke jedinice Agathe Christie, rezultirao je ručkom na kojem mu je saopćila kako želi da upravo on bude Poirot u novoj seriji. Suchet je u više navrata svjedočio kako mu je njen suprug dao do znanja da nipošto ne žele da njegov Belgijanac bude tek jedna u nizu kreatura koja će prvenstveno izazivati podsmijeh.

Pauline Moran kao Poirotova tajnica, gospođica Lemon; Philip Jackson kao viši inspektor Japp; David Suchet kao Hercule Poirot te Hugh Fraser kao njegov vjerni pratilac, satnik Hastings.
Pauline Moran kao Poirotova tajnica, gospođica Lemon; Philip Jackson kao viši inspektor Japp; David Suchet kao Hercule Poirot te Hugh Fraser kao njegov vjerni pratilac, satnik Hastings.

Ovakve su se bojazni pokazale posve neutemeljene, budući da je Suchet svog Poirota izgradio kroz pedantno i dugotrajno proučavanje svega što je Agatha Christie ikad napisala o ovom liku. Tako je pročitao sve romane i kratke priče, pritom brižno bilježeći u svoj dosje, kako ga je nazvao, devedeset i tri značajke o Poirotu: od fizičkog izgleda, hoda, ponašanja, navika i slično. Osim toga, svoj je duboki glas izbrusio do neprepoznatljivosti, stvorivši znatno višu boju Poirotovog glasa i naglaska belgijskog francuskog kojeg je istesao slušajući francuske i belgijske radio-stanice. Prijašnji su glumci u ovoj ulozi fizički bili vrlo površno slični osobi koju je opisala Agatha Christie, a Suchetova prikladna fizionomija pokazala se odličnim izborom u kombinaciji s njegovom točnom interpretacijom karakteristika ovog lika. Svoj dosje o Poirotu Suchet je uvijek nosio na snimanja, a prije no što bi započelo snimanje novih epizoda proveo bi sate gledajući prethodne, kako bi ponovo ušao u sve aspekte lika kojeg je s tolikim uspjehom približio suvremenoj TV publici.

Ubrzo nakon premijere, serija je postigla velik uspjeh kod kritike i publike. Suchetov Poirot hvaljen je kao definitivan, a velike pohvale dobili su i njegovi kolege koji su prihvatili uloge Poirotovog bliskog kruga: Hugh Fraser kao njegov vjerni pratilac, satnik Hastings, Philip Jackson kao viši inspektor Japp i Pauline Moran u ulozi tajnice, gospođice Lemon. Serija je otkupljena u većini svjetskih zemalja te je Suchetu donijela planetarnu popularnost i poistovjećenost s Poirotom, jednako kao što je u mislima mnogih još jedan klasični glumac, Jeremy Brett, sinonim za najboljeg Sherlocka Holmesa, bez obzira na prethodne i suvremenije adaptacije.

 

David Suchet snimio je tijekom prošle godine preostalih pet romana koji su nedostajali da televizijska ekranizacija Poirota bude kompletirana: “Slonovi pamte”, “Velika četvorka”, “Sajam zločina”, “Poslovi Heraklovi” i “Zavjesa”, posljednji roman koji je, unatoč tome što ga je napisala mnogo ranije, objavljen tek nakon smrti autorice.
David Suchet snimio je tijekom prošle godine preostalih pet romana koji su nedostajali da televizijska ekranizacija Poirota bude kompletirana: “Slonovi pamte”, “Velika četvorka”, “Sajam zločina”, “Poslovi Heraklovi” i “Zavjesa”, posljednji roman koji je, unatoč tome što ga je napisala mnogo ranije, objavljen tek nakon smrti autorice.

Kao što je spomenuto, serija je tijekom vremena doživjela promjene. U početku je bila zamjetna doza diskretnog humora kojeg su Exton i Horowitz vrlo vješto učinili sastavnim dijelom svake epizode, a i sveopći tonovi dekora i produkcije bili su živahni i svijetli. Te su se značajke zadržale kako i u adaptacijama kratkih priča, tako i u ekraniziranju romana do 2002. Potonji je niz započet s Opasnosti u End Houseu 1990. i nastavljen s istom producentskom ekipom sve do Umorstva u Mezopotamiji 2002. Deveta sezona 2003. imala je nove producente i izmijenila dosadašnju atmosferu serije. Spomenuti likovi koji su se dotada gotovo redovito pojavljivali uz naslovnog detektiva su maknuti (doduše, sukladno naslovima romana u kojima ih nije ni bilo, dok su prije redovito u takvim slučajevima dodavani), a cijela je serija postala nešto ozbiljnijeg, pa čak i tamnijeg ugođaja, s naglašenom psihološkom komponentom. Iako su ove promjene predstavljale značajan odmak od dobro prihvaćene prakse, serija je i dalje postizala visoku gledanost, bez obzira i na odstupanja od izvornih romana koja su se zamjećivala s vremena na vrijeme. Srećom, producenti nikad nisu dopustili da u tom pogledu ekranizacije posve izgube izvornu draž, kao što je nažalost primjetno u novim ITV-ovim adaptacijama romana s gospođicom Marple.

Prošle je godine cijela priča uspješno privedena kraju. David Suchet snimio je preostalih pet romana: Slonovi pamte, Velika četvorka, Sajam zločina, Poslovi Heraklovi i Zavjesa, posljednji roman, u kojem veliki detektiv umire. Agatha Christie napisala ga je tijekom Drugog svjetskog rata u strahu da tu kataklizmu neće preživjeti. Nakon rata, rukopis je pohranila u sefu te je on objavljen nedugo prije njene smrti 1976. Posebnu je draž fanovima serije u posljednjoj sezoni pružilo ponovno pojavljivanje Hugha Frasera, Philipa Jacksona i Pauline Moran nakon jedanaest godina izbivanja. Šarmantno ostarjeli junaci, kao uostalom i sam Poirot, zatvorili su na taj način jedno veliko poglavlje televizijske povijesti.

O tome koliko je kraj televizijske sage o Poirotu bio značajan događaj u britanskom TV prostoru krajem prošle godine najbolje svjedoče brojni tiskovni i TV intervjui koje je David Suchet dao tim povodom, kao i tekstovi dnevnih novina u kojima se pisalo o seriji. Tom je prilikom Suchet ponovio koliko mu Poirot znači: Opraštam se od svog najboljeg prijatelja. Brojni TV gledatelji su na internetskim portalima komentirali što to čini ovog malog čovječuljka s velikim brkovima toliko posebnim. Dobar dio isticao je kako se uz Poirota osjećaju sigurno, poštuju njegov osjećaj za pravdu i ekscentričnosti kojima nas je tolike godine uveseljavao. To je zapravo samo nastavak popularnosti koju je ovaj lik stekao još za života svoje još poznatije autorice. Poirot je, naime, jedini beletristički lik kojemu je nakon književne smrti objavljen nekrolog na naslovnici New York Timesa.

Dakako, ne smijemo zaboraviti spomenuti da velik broj fanova ove serije živi i u Hrvatskoj. Još od izvrsnih prijevoda romana s Poirotom iz pera Gige Gračan i Vladimira Gerića u zajedničkoj nakladi izdavačkih kuća Globus i Delo naša je čitalačka publika uživala u Poirotovim pustolovinama. U osvit tmurnih 1990-ih serija se počela prikazivati na Hrvatskoj radioteleviziji i odmah bila prihvaćena od gledatelja. Kao što je poznato, radnja jednog od najpoznatijih romana Agathe Christie, Umorstvo u Orient-Expressu, zbiva se velikim dijelom upravo na području Hrvatske, u vlaku zametenom između Vinkovaca i Slavonskog Broda. Tijekom godina HRT je redovito otkupljivala nove epizode i upravo ovih dana prikazuje posljednju sezonu. Tako će se i naši gledatelji u nedjelju, 16. veljače, nakon što bude emitirana Zavjesa, moći oprostiti od detektiva koji je dvadeset i pet godina bio dijelom našeg televizijskog života. Za potrebe snimanja te posljednje epizode Suchet je smršavio više od dvanaest kilograma, kako bi što uvjerljivije dočarao bolesnog i krhkog detektiva.

Srećom, serija je u potpunosti izdana na DVD-u (doduše, s engleskim podnapisima, dok Hrvatska tek treba dobiti cjeloviti box set), tako da se uvijek iznova može pogledati neka od omiljenih epizoda. Moj osobni favorit su u tom pogledu Umorstva po abecedi, adaptirani po istoimenom romanu.

Na kraju, možemo u Poirotovom stilu samo reći – Adieu, mon cher ami…

“Zavjesa” (“The Curtain”), posljednji slučaj belgijskog detektiva Hercula Poirota, odigrava se deset godina nakon njegovog prethodnog druženja s čitateljima i gledateljima.
“Zavjesa” (“The Curtain”), posljednji slučaj belgijskog detektiva Hercula Poirota, odigrava se deset godina nakon njegovog prethodnog druženja s čitateljima i gledateljima.

Izvor: http://www.velikabritanija.net/2014/02/15/adieu-poirot/
Piše: Marijan Bosnar

(Pogledano 2.781 puta, 1 pregleda danas)

Možda će vam se svideti i ovo:

Ostavite komentar

%d bloggers like this: