Agatha Clarissa Mary Christie

AGATHA CLARISSA MARY CHRISTIE
1890. – 1976.
(preuzeto sa http://www.moljac.hr/)

news_02Agatha Christie rodena je 16. rujna 1890. godine u mjestu Torquay u Devonu, Velika Britanija, kao Agatha Clarissa Mary Milller. Bila je najmlada od troje djece americkog poslovnog covjeka, odgojena i skolovana u Parizu odbacila je glazbenu karijeru zbog pretjerane stidljivosti. Godine 1914. udala se za Archibalda Christiea, vojnog pilota, a sama je postala apotekarka. U pubertetu je pisala pjesme, a zatim „gutala“ avanture Doyleova Sherlocka Holmesa i Arsena Lupina. Za vrijeme Prvog svjetskog rata radila je u bolnici i stekla nesto znanja o otrovima koje ce kasnije vjesto koristiti u svojim djelima. Prvi detektivski roman The Mysterious Affair at Styles objavila je vec 1920. godine. Knjigu je objavio izdavac John Lane, koji je objavio njenih prvih sest knjiga. Godine 1926. Agathin je suprug zatrazio razvod jer se zaljubio u drugu zenu. Nakon toga Agatha, vec dodatno uznemirna smrcu majke, tajanstveno je nestala. Cijela Engleska bila je uznemirena njenim nestankom. Pronasli su je tri tjedna kasnije u malom hotelu gdje je objasnjavala policiji da je dozivjela gubitak pamcenja. Bas u to vrijeme William Collins objavljuje njenu knjigu The Murder of Roger Ackroyd, cija joj je domisljatost i zanrovska artikuliranost poptuno ucvrstila reputaciju u ovom zanru i koja je oznacila pravi pocetak njene spisateljske karijere. Godinu dana nakon razvoda (1927.) udala za mladog arehologa Maxa Mallowana (kasnije je dobio titulu sir) koje je upoznala na putu u Mezopotamiju. Veliko joj je nadahnuce bio njegov poziv. S njim je proputovala svijet. Tako su nastali nezaboravni romani: Ubojstvo Roberta Eicoffa, Les u sarkofagu, Ubojstvo u Orient expressu, Deset malih crnaca, Ubojstvo u Mezopotamiji, Sajam zlocina itd. Objavila je 65 detektivskih prica, 12 drama, 16 tomova kratikih prica, dvije poeme i knjigu za djecu Star over Bethlehem. Pod pseudonimom Mary Westmacott objavila je sest romanticnih romana. Prema motivima 22 njena ostvarenja snimljeni su filmovi. Napisala je i vlastitu autobiografiju jednostavno nazvanu An Autobiography, a koja je objavljena nakon njene smrti.

Iako je pred smrt izjavila: Deset godina nakon moje smrti nitko me se nece sjecati, njen opus i dalje izaziva golemu citateljsku pozornost. Knjizari i danas diljem svijeta prodaju od tri do pet milijuna njenih romana na godinu. Citaju je u zrakoplovima, u cekaonicama, u podzemnoj zeljeznici… Godinama je na vrhu liste bestselera. Prema UNESCO-voj statistici prodala je vise primjeraka knjiga, i to u cijelom svijetu, nego bilo koji drugi pisac s engleskog govornog podrucja. Njena djela samo u dzepnom izdanju na godinu se proda u 1,5 milijuna primjeraka. Jos jedna milijarda prodana je na 63 druga jezika. Visu prodaju imaju samo Biblija i Kuran. Djela su joj prevedna cak na 103 jezika, 14 vise nego Shakespearova djela. Za njenu knjizevnu karijeru vezan je jos jedan rekord: u londonskom kazalistu West End njena drama Misolovka prikazuje se vec punih 40 godina! Treba li reci da je dvorana uvijek puna. Godine 1971. dodijeljena joj je titula lady, 1972. njen se vostani kip nasao u londonskom muzeju Madame Tussand, 1973. napisala je posljednji roman, a 1975. umro je inspektor Hercule Poirot, junak njenih mnogobrojnih prica, oniski Belgijanac koji je gubio zivce kad bi mu se crni brk umocio u juhu. Za zivota je rjesavao gotovo nerjesive slucajeve, a pokopan je u Zastoru. Nekrolog mu je tiskan i u New York Timesu. Umro je jer je dosadio autorici, ali je i dalje medu nama, u brojnim knjigama, filmovima i televizijskim serijama.

Za nasu je epohu Agatha Christie od iznimnog znacaja jer je s njenim ostvarenjima engleska skola detektivske proze, ali i kratke price uopce, dosegla svoj kreativni vrhunac. Pored toga Agatha Christie je potaknulai dalji razvoj engleske detektivske price, posebice u Britaniji, gdje se njenim nastavljacima smatraju Ruth Rendell, P. D. James. Helen McInnes i Amerikanka Patricia Highsmith. Od svega potrebni su mi samo stol i pisaci stroj – izjavila je nesudena apotekarka iz cijega su kucnog laboratorija u svijet krenuli detektiv Hercule Poirot i naizgled smusena gospodica Marple, spremni rijesiti i najzamrsenije zlocine ovoga svijeta. Ideje je zapisivala u biljeznice. Osamdeset posto vremena trosila je na smisljanje zapleta, a ostatak na pisanje. Oni koji su je poznavali pricaju o njenoj neurozi i opsesiji deliktom koja joj je omogucila tako plodnu i sretnu karijeru spisateljice. Gdje god je bila, i u najsretnijim i najtuznijim trenucima, misli su joj uvijek vrludale oko zlocina i smisljale nove scenarije za ubojstva. To ju je drzalo gotovo do same smrti. Imala je vec 86 godina i bila slaba i bolezljiva kada je jednog poslijepodneva pozvala svoju prijateljicu na caj. Ova joj je u razgovoru preporucila novi prasak za ciscenje umjetnog zubala. Agatha je odmah zapisala ime proizvoda i kraj toga opasku: Bilo bi moguce organizirati savrseno ubojstvo koristeci kao oruzje prasak pomijesan s arsenom.

Emma Ercoli, koja proucava fenomen kriminologije u literaturi ovako ocjenjuje Agathine romane: Njena djela imaju specifican senzibilitet, bogata su profinjenim humorom. U odredenom smislu to nisu klasicni krimi-romani, nego price koje otkrivaju cijeli jedan svijet sa svojim tradicijama. U njenim knjigama nema sadizma, more, mucenja, tucnjave. Ubojstva se dogadaju blago, u krugu umirovljenih pukovnika, dama s ekstravagantnim sesirima, u salonima s divanima i cvjetnim presvlakama u kojima se posluzuje caj i marmelada od borovnice. To jesu knjige o zlocinima, ali bez prosipanja mucnine. No, razlog vjerovatno lezi i u tome sto se u svojim romanima Agatha Christie drzala onoga sto je najbolje poznavala – britanskog burzoaskog miljea. Sama Agatha o svojim je djelima rekla: Zlocin nije pocetak svega, nego kraj svega. Policijski, detektivski roman za mene je prica o borbi izmedu Zla i Dobra, a moral te price je poraz Zla i pobjeda Dobra. Tema svakog romana jest obrana nevinosti jer je ona bitna, a ne grijeh. Na prigovor kritike da su njeni romani puni banalnosti te da su izvan socijalnog konteksta odgovorila je: Novac, ucjene, ludilo, strast za ubijanjem nisu nikakvi banalni motivi koji tjeraju moje likove na put zlocina. (…) Banalni su usporede li se s americkim djelima kriminalistickog zanra u kojima se lesevi gomilaju, krv tece u potocima, a strah hvata citatelje za grlo. Cak i detektivi snagu i hrabrost traze pomocu „injekcija“ burbona. Mojim junacima viski ne odgovara, oni vole vino, i to odredene marke, odredenog godista. Sve je stvar ukusa. U usporedbi s americim krimi pricama njene su price naivne igre u kojima je smrt cista apstrakcija. Dok je ona ubijala bocicama otrova americki su pisci hrlili u sadisticke ispade. Ona je to u listu Times jednom komentirala ovako: Ne volim smrti pune krvi. Ne volim nasilje, trilere. To je cisti sadizam. Ponekad me hvata strah sto zivim u zemlji u kojoj okrutnost zabavlja umjesto da uzasava ljude.

Ono u cemu je Agatha Christie briljirala jeste to sto je majstorica tzv. tehnike zatvorenog kruga. Naime, ona se bavi skupinom jednako sumnjivih osoba, od kojih je jedna nesumnjivo pocinila zlocin. Svakome od likova u nacelu posvecuje jednako prostora. Ne postoji nikakvo isticanje, pa tako ni podjela na glavne likove i epizodiste. Analizirajuci osumnjicene ona ce za svakog posebice stvoriti jake i uvjerljive motive za zlocin. Majstorica je u zavaravanju citatelja, u navodjenju da sumnja u svakog osim u stvarnog pocinitelja zlocina. Osumnjicene eliminira jednog po jednog. Pocinitelj zlocina ne odaje se strogo sve do posljednje stranice. Likovi dosljedno, zapravo ropski sluze enigmi. Svi su „omotani“ priblizno istim brojem indicija pomocu kojih citatelj pokusava odgonetnuti tko je od sudionika pocinio nedjelo. Ali citatelj, premda uvjeren da je na pravom putu na kraju biva nasamaren. Ustrajuci na toj tehnici postala je sinonim za takvu vrstu zanra istodobno uvodeci u njega bezocnu jednoobraznost. U njenom knjizevnom djelu sve je predvidljivo – dok sve indicije vode policiju u krivom smjeru Hercule Poirot priprema zamku pravom ubojici, onom sudioniku u kojeg nitko ne sumnja. Ponekad to prelazi u takvu prepoznatljivost da ukoliko zelite otkriti ubojicu prije zavrsetka romana jednostavno posumnjate u najsimpaticniju osobu. Agatha Christie umrla je 12. studenoga 1976. godine.

Pogledano 67 puta, 1 pregleda danas
Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.

Agatha Christie EX-YU Fan Page

Svetlana Anđelić, pokrenula i održava sajt Agate Kristi za Ex-Yu područje od 01. oktobra 2003. godine

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: