Komentar knjige – Večita noć

r_58_2Citajuci ovu knjigu imala sam utisak koji me je stalno opsedao, kao da citam nesto sto mi je odnekud poznato. Iako sam do pre desetak godina vodila svesku gde sam upisivala sve koje sam procitala i znala da ove Agatine knjige nema na mom popisu, a i radnja romana mi je bila nepoznata… nisam mogla da odredim odakle ovaj utisak. Onda sam posle stotinak strana shvatila da je ovaj po stilu pisanja, radnje i nacina pripovedanja nedoljiva kombinacija dva, naizgled nespojiva Agatina romana: „Kod belog konja“ i romana „Ko je ubio Rodzera Akrojda“. Pisan je sezdesetih, kad i prvi pomenuti roman, vise u tom istom modernom stilu i dok se ne desi ubistvo, vi uopste nemate naznaku da se radi o kriminalistickom romanu… osim sto je stalno prisutna neka napetost i ocekivanje da se nesto desi.

Postoji tzv. „cigansko prokletstvo“ imanja koje je Majkl Rodzers ocajnicki zeleo da kupi, pojavljuje se i Ciganka koja stalno njega, a kasnije i njegovu zenu odvraca od kupovine, a zatim i od zivota na imanju, opominje ih, pa i preti. No, nista ne govori u prilog tome da ce se desiti neka nesreca. Iako je Agata cesto znala u svojim romanima, mada je to bilo izrazenije u pricama, da „koketira“ sa nadnaravnim – ovde toga nije bilo. Postojao je samo hladni, proracunati ubica koji je sve isplanirao do poslednjeg detalja koristeci seoske price koje su kruzile o imanju da izvede i zataska svoj zlocin.

Majkl Rodzers nikada nije imao preterano srece u zivotu sa parama. Tu i tamo dobio bi neki veci zgoditak na konjskim trkama, ali on se nije puno zadrzavao u njegovim rukama. Zudeo je za skupim stvarima, otmenom garderobom, lepim slikama… pomalo frustriran sto sve to ne moze da ima… ali je uzivao u svojoj nestalnosti, slobodi i svojim zeljama koje su odavale veliku ambiciju da jednoga dana bude bogat ne bi li ih ostvario. Menjao je poslove koje je radio, ne mogavsi, a i ne zelevsi da se veze za neki od njih. Isto je bilo i sa devojkama. Mada je ocajniciki zeleo da sretne neku drugaciju, neku koju ce voleti, ni njegove veze sa devojkama nisu bile stalne i trajne. On je zapravo zeleo da zivi od danas do sutra i da se dobro zabavlja. „…Takav stav pristaje mladosti. Kad mladost pocinje prolaziti, zabavno prestaje biti zabavno…“

Jedan od takvih poslova doveo ga je do mesta gde je video staru oronulu kucu na predivnom imanju i tablu ispred ulaza sa natpisom „Prodaje se“. Cuo je od komsija za price koje kolaju o tom imanju, o nesrecama koje se desavaju vlasnicima kuce i imanja… Prodavalo se prilicno jeftino, ali kupac nikako da se pojavi. On je znao da nema para da ga kupi, ali ga nista nije sprecavalo da masta da je njegovo i da ce jednoga dana na njemu sagraditi svoju kucu iz snova. Onda je iznenada jednog dana u senci bora ispred ulaza na imanje ugledao neku devojku, neku drugaciju devojku… Tada je znao da je pronasao i zenu svog zivota… Kao sto to obicno biva u pricama, ona je bila iz neke bogate porodice koja bas ne bi odobravala njihovu vezu, medjutim sastajavsi se krisom u Londonu uz pomoc njene verne sluzavke Grete, Majkl i Eli se zaljubljuju jedno u drugo, a ubrzo i cim je ona postala punoletna tajno vencavaju. Nakon toga ona mu saopstava da je basnoslovno bogata jer joj je njen deda ostavio veliki broj naftnih busotina po Americi, a posao se godinama zatim i prosirio. O tome naravno vode brigu razni advokati i finansijski sluzbenici.

Kao svadbeni poklon, Eli za njih dvoje kupuje „Ciganski posed“ a ubrzo Majkl angazuje svog prijatelja, cuvenog arhitekta Santoniksa da mu projektuje kucu i nadgleda njenu izgradnju… Prvi problemi se naziru u Majklovom odnosu sa majkom gde zaista prvi put primecujemo da nesto nije u redu. Pored cinjenice da je ona pre svega zena koja jako dobro poznaje svog sina – sto Majkl naravno oseca i sto mu smeta, ona jeste opisana i kao posesivna zena, ali je Agata vise prikazuje kao majku koja zeli dobro za svog sina, zelevsi mu stalan posao, zelevsi da se smiri i sredi. A tu je i cinjenica da Majkl na pocetku krije od nje da ima devojku, a zatim joj precutkuje i svoje vencanje. No, i Eli, ima svoje tajne – ona obilazi Majklovu majku i ne govori mu nista o tome.

Drugi „problem“ koji se pojavljuje u njihovim zivotima je Greta, zgodna, plava, visoka, nordijska lepotica koja je tako zacudjujuce efikasna, sposobna, uspesna, pametna… koja ne samo da je potpuno organizovala Elin zivot dok je bila devojka nego je imala i veliki uticaj na nju, toliki da je to bilo jako primetno i da je Majklu dosta smetalo. Smetalo je i Elinim bogatim ujacima i stricevima koji iako nisu bas prihvatali Majka, videli su u njemu nacin da se Eli odvoji od Grete… To je bio i prvi sukob izmedju mladih supruznika – Majkl nikako nije prihvatao Gretu i cinjenicu da bi ona mogla ziveti sa njima u istoj kuci. Iako je Greta ostala bez posla kada je ustanovljeno da se njenom zaslugom Eli tajno vidjala sa Majklom, ona je dobila dobro obestecenje i napustila je posao druzbenice… Medjutim, uskoro se Eli povredila na jahanju i pozvala Gretu da dodje kod njih na neko vreme da joj pomogne. Majkl je morao da se saglasi sa tim da je to sada neophodno, mada se i dalje cesto i zucno svadjao sa Gretom…

Kao i vecina drugih detektivskih prica (knjiga, romana) i ova je morala biti pisana „unatraske“… Agata je imala dobro zamisljenu pricu – zlocin koju nam je ispricala na poslednjih dvadesetak stranica… ali njeno umece da dvestotine pedeset stranica pre toga pise dobru zivotnu pricu, ispunjenu emocijama, svakodnevnim problemima, doda malo mistike i patetike i sve to ukalupi u jedan dobar detektivski zasluzuju odavanje priznanja… Povrh svega, naravno da nam u oci upada i cinjenica da smo jos jednom citajuci Agatin roman ostali „slepi kod ociju“ i pitamo se kako je moguce da nismo nista primetili i sta smo to propustili citajuci… Taman kad sam u citanju ocekivala neko veliko finale i po glavi motala neka moja tri scenarija ko je ubica i kako je to izveo, a iskonstruisala sam i motive – ona nas je opet „lupila po glavi“ svojom fenomenlano izvedenom pricom koju smo najmanje ocekivali. Barem ja. Priznajem.

Necu vam opisivati detaljno radnju, likove i istragu zlocina jer neko uzivanje moram da ostavim i vama. Neki od sporednih likova su genijalno oslikani. Pored ovih glavnih, vec navedenih, tu su pre svega Majklova majka, zatim arhitekta Santoniks, major Filpot – lokalni „Bog“ u Kingston Bisopu, mestu gde se nalazio „Ciganski posed“, zatim – naravno gospodin Lipinkot – jedan od Elinih finansijskih savetnika i advokata koji su vodili njene poslove. Tu je naravno i galerija drugih likova, stanovnika Kingston Bisopa, zatim galerija likova iz Eline porodice, njihova susetka Klaudija Hardkastl koja se dosta druzila sa Eli isavsi sa njom svakog jutra na jahanje i ciji je bivsi muz bio jedan od Elinih striceva… Zatim tu je i Elina maceha Kora – zena kojoj je uzivanje u bogatstvu bilo jedino zanimanje. Udavala se i razvodila bezbroj puta isplacujuci svoje muzeve, kupovala kuce i imanja na sve strane, putovala i uzivala…

Tu je i Ciganka koja smatra da ima pravo na posed koji je kupio mladi par i koja ih stalno „proganja“… Da li zaista postoji „cigansko prokletstvo“ ili je mozda stara gospodja Li potplacena sa necije strane da ih zaplasi i otera odatle? Kome oni smetaju? Mozda bi se mogla naci i neka logika u tome da neko od njene familije zeli da ih razdvoji jedno od drugog, ali sta bi dobili time sto ce ih „samo“ oterati sa tog imanja kada je Eli bila toliko bogata da je mogla kupiti bilo koje drugo imanje bilo gde na svetu?

Desavaju se i jos dva zanimljiva dogadjaja u medjuvremenu – iznenadna poseta Majklove majke, kojom prilikom on i saznaje da ju je njegova mlada zena jos davno posetila u Londonu, a zatim i ponuda njihove susetke gospodje Klaudije Hardkastl da ako ikada budu zeleli da prodaju kucu i imanje da se ona nada da ce imati neko pravo prvenstva kod kupovine… Ponuda – koja je zaprepastila Majka – ali i on je zaprepastio nju cinjenicom da zna ko je njen bivsi muz a sto ona do tada uopste nije pominjala…

Uz svu tu galeriju zenskih likova – ne otkrivam mnogo ako vam kazem da ce biti ubijene tri zene. Jedna ce biti ubijena da izgleda kao nesretan slucaj. Druga ce biti optuzena za smrt prve a tek ce smrt trece koja je bila sasvim slucajna i potpuno neplanirana od strane ubice – pokazati ko je zapravo ubica one prve… Dovoljno sam zapetljala – tek da vam nista ne bude jasno…

I na kraju kada je sve proslo, Majkl Rodzers ce napokon ispuniti svoje tri zelje – da bude basnoslovno bogat, da ima kucu iz svojih snova i da pored sebe ima prekrasnu zenu. Postojace samo jedan problem. On nece moci da se skrasi na jednom mestu i nece moci da pobegne od svoje nestalnosti i zelje za novim zeljama.

Piše: 05.07.2006. Svetlana Andjelic, urednik stranice, Beograd

Pogledano 423 puta, 1 pregleda danas
Oznake za ovaj tekst još uvek nisu postavljene.

Agatha Christie EX-YU Fan Page

Svetlana Anđelić, pokrenula i održava sajt Agate Kristi za Ex-Yu područje od 01. oktobra 2003. godine

Jedan komentar na “Komentar knjige – Večita noć

  1. 1. Ovaj roman Agate Kristi se ne zaboravlja lako. Gardijan ga je uvrstio među njenih deset najboljih ostvarenja, ali je zanimljivo da ga čitaoci Amazona nisu ocenili tako visoko. Dok mu s jedne strane dosta Amazonaca daje najviše ocene, dosta je i onih koji mu daju najniže. Razlog za to se možda nalazi u činjenici da ovo nije detektivska proza, već roman koji spada u žanr misterije. Melodramski početak takođe može nekoga da zavara i odvuče u pogrešnom smeru, da bi nagli preokret doveo čitaoca do osećaja izneverenog očekivanja.
    2. Drugi razlog može da se nađe u samom triku koji Agata Kristi primenjuje, po drugi put u svojoj karijeri. (Neću navesti naziv tog postupka, jer bih time odao rešenje misterije, samo ću napomenuti da je to bio omiljeni pripovedački postupak Vladimira Nabokova. A da ne bude zabune, pošto je ovaj roman objavljen 1967. – nije Agata to naučila od Nabokova i drugih postmodernista; ne, ona je takav trik primenila još 1926. godine. Njena genijalnost me neminovno dovodi do zaključka da svako apsolutno ovladavanje žanrom dovodi do njegovog prevazilaženja kroz poigravanje, što je jedna od važnih odrednica postmodernizma.)
    3. Ipak, Agata Kristi nam je već u ljubavnoj priči izložila sve elemente na osnovu kojih se može rešiti kasnija misterija. S jedne strane stoji melodrama, sa druge – realnost koja nam govori da ne možemo verovati u sve što pročitamo, jer stvari se u životu obično ne dešavaju na način na koji nam je predstavljeno. Ali čitalac Agate Kristi ipak želi da uživa u toplom snu melodrame, želi da veruje i već se u svojim snovima i sam polako useljava u kuću na Ciganskom imanju. Svet realnosti ga potom pozove da se probudi iz sna; u svetu realnosti se nalazi i sasvim logično, gorko razrešenje ove misterije.
    4. Postoji još jedan element zbog koga je ova priča izuzetna. Mali je broj romana u kojima Agata Kristi iskazuje toliko emocije za žrtvu zločina. (Slično je još samo u Tužnom čempresu, zatim u Pet prasića, ako prihvatimo da je tu žrtva bila žena osuđena na doživotni zatvor, a ne njen neverni muž, kao i u romanu Najavljuje se ubistvo, u odnosu na dve poslednje žrtve).
    5. Na kraju, divljenja je dostojan podatak da je ovaj roman napisala žena koja je u vreme njegovog objavljivanja imala 77 godina. Dug život ove vredne spisateljice omogućuje njenim čitaocima ne samo da uživaju u beskrajnom rešavanju misterija, već i da prate socijalne promene u V. Britaniji od kraja I sv. rata do šezdesetih godina XX veka.

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

%d bloggers like this: